Opus Dei je organizacija koju je osnovao Josemaria Escriva de Balaguer 1928. godine. Prvi cilj ove organizacije bio je kroz društvo proširiti “svijest o svetosti i univerzalni poziv za širenjem iste kroz svakodnevne zadaće, posao, slobodu i odgovornost”.
Organizacija se sastoji od svećenika i laika. Laici obavljaju svoje svakodnevne zadaće, ali se pritom pridržavaju načela Opus Deija i provode spiritualne zadatke te se moraju pridržavati određenih smjernica. Svi članovi Opus Deija moraju slijediti “plan života” koji se sastoji od pohađanja svakodnevnih misa, duhovnog čitanja, mentalnih molitvi, moljenja krunice i raznih običaja.
Članovi organizacije podijeljeni su u različite klasne skupine:
Numerary
Članovi ove klase Pristaju na doživotni celibat te žive u kućama organizacije. Svoje čitave plaće daju organizaciji, svoje poštu, kako dolaznu tako i odlaznu moraju predočiti svojim direktorima, a na sebi moraju nositi određena obilježja Opus Deija kao što su određeni lančići i sl.
Supernumerary
Članovi ove klase imaju dopuštenje za ženidbom i mogu živjeti sa svojim obiteljima. Prate isti plan života kao i članovi numerary klase, ali generalno ne znaju mnogo o načinu života kao član iste. Također odvajaju velik dio svojih prihoda organizaciji, ali ipak ne u cijelosti.
Svećenici
Svećenici se pridružuju organizaciji kao laici, a onda su pažljivo odabrani od strane nadležnih u organizaciji kako bi postali svećenici Opus Deija. Svećenici sačinjavaju najviše tijelo u organizaciji Opus Dei. Mnogi od njih zauzimaju i važne pozicije u Vatikanu. Svakoj Opus Dei kući dodijeljen je po jedan svećenik čije odgovornosti su stvari kao mise, slušanje i obavljanje ispovjedi te upućivanje duhovnih smjernica članovima Opus Dei organizacije.
Pomoćnici
Pomoćnici organizacije Opus Dei mogu biti muški i ženski. Muški članovi također žive u celibatu, ali generalno ne žive u kućama organizacije. Oni najčešće nemaju nikakva zvanja i diplome s fakulteta ili iz nekog razloga moraju ostati sa svojim obiteljima. Ženske pomoćnice organizacije žive u celibatu, a zadaća im je brinuti se za sva čišćenje i vođenje brige o svim domovima unutar organizacije.
Kooperanti
Kooperanti Su osobe koje pomažu organizaciji Opus Dei, najčešće financijski, ali ne moraju biti članovi iste. Uz to, ne moraju biti ni iste vjere kao članovi Opus Deija.
Iako se vode uglavnom plemenitim ciljevima, Opus Dei uzrok je mnogih kontroverzi u svijetu. Obitelji članova Opus Dei organizacije gotovo nikad nisu uključene u proces pozivanja novih članova. Štoviše, Opus Dei često svojim novim članovima zabranjuje da svojim obiteljima iznesu svoje odluke. Kroz povijest bilo je incidenata u kojima je organizacija vrbovala maloljetne osobe da se priključe Opus Deiju. To je dovelo do sumnji da je njihova taktika regrutiranja novih članova poprilično neprikladna i da se treba privesti kraju.
U 1980-ima, Crkva je prepoznala organizaciju i dodijelila joj status “osobne prelature”. To bi značilo da je organizacija postala entitet koji je pod vodstvom čovjeka (u ovom slučaju to je trenutno Javier Echevarria). Zbog toga lokalni biskupi imaju jako malo kontrole i ovlasti u organizaciji oko članstava, aktivnosti i prakticiranja zadaća organizacije.
2002. godine, osnivač organizacije, Josemaria Escriva de Balaguer kanoniziran je u Rimu nakon što je oslobođen raznih optužbi kako je bio upleten u kontroverzne radnje. Postojalo je puno nepravilnosti u samom procesu brzinske kanonizacije Escrive koji je umro 1975. godine. Najveća kontroverza je odbijanje svjedočenja desetaka osoba koje su imale validne argumente zašto Escriva ne bi trebao i naposljetku, ne bi smio biti kanoniziran. Čak je i sam proces kanonizacije bio pomalo kontroverzan i neuobičajen, ali ipak se desio.
Organizacija Opus Dei izjavila je kako u današnje vrijeme u svijetu postoji oko 80-ak tisuća njihovih članova. Organizacija je locirana u svim kutevima svijeta. Engleska, Španjolska, Italija, Irska, Kanada, Meksiko, Japan, Australija, Filipini, zemlje Centralne i Južne Amerike, Sjedinjene Američke Države, samo su neke od velikog broja zemalja koje su dom Opus Dei organizacije. U svakoj od tih zemalja, sjedišta organizacije su najčešće u glavnim gradovima i to gotovo uvijek u blizini velikih sveučilišta kako bi što lakše mogli regrutirati nove mlade umove.
1991. godine, osnovan je ODAN – organizacija koja širi svijest o samom Opus Deiju i poziva na oprez. Do danas su uspostavili kontakt s ogromnim brojem ljudi koji su, kako sami svjedoče, iskusili sumnjive radnje u Opus Dei organizaciji. Najčešće se ODAN-u javljaju sami, a netko u njihovoj obitelji je trenutni ili bivši član Opus Deija. Među njima uglavnom su bili roditelji, rođaci, prijatelji pa čak i svećenici i biskupi te novinari koji su samostalno istraživali i žele podijeliti svoje zaključke.
Posljednjih godina, grupe bivših članova Opus Dei organizacije diljem svijeta, okupili su se kako bi svijetu prikazali manipulativne i obmanjujuće tehnike koje postoje unutar same organizacije te kako bi ispričali svoje osobne doživljaje i priče. Najviše bivših članova dolazi iz Španjolske (Opus Libros) te iz Brazila (Opuslivre). ODAN tako iznosi da gdje god su uspjeli uspostaviti kontakte s članovima Opus Dei organizacije, uvijek je bio pregršt kontroverzi.
Najveća tragedija je što velika većina članova Opus Dei organizacije nije svjesna da ideali kojima teži ta organizacija, a kasnije i oni sami zapravo uopće nije sukladna stvarnim radnjama organizacije. Pod time se uglavnom misli na agresivne načine regrutiranja novih članova, pogotovo na numerary razini. Također, misli se i na razne načine zataškavanja bitnih informacija novim članovima i zaljubljenicima u organizaciju, načine kažnjavanja onih članova koji prekrše neko od strogih pravila organizacije i općenito onih koji žele donositi slobodne i samostalne odluke te slijepa poslušnost nadređenima u vrhu organizacije koja se vodi načelom:
“Poslušnost je najsigurniji put. Slijepa poslušnost prema nadređenom je najsigurniji put ka svetosti. Poslušnost apostolatu je jedini put. Jer, u Božjem radu, duh mora ili biti poslušan ili nestati.”
Iako Opus Dei nije u tolikoj razini popularno među teoretičarima zavjera kao neka druga društva, što tajna, a što javna, nema nikakve sumnje da se nešto nepravilno ovdje događa i da bi se trebalo posvetiti pažnje i ovoj organizaciji. Teško je očekivati da se neće dići prašina, pogotovo na Internetu, kada postoji nešto tajnovito poput tajnih društava koja ne iznose nikakve podatke kao što su prihodi, članovi ili obredi i ceremonije koje se odvijaju unutar istog. Postoje i razni filmovi snimanu na tu temu, a vjerojatno najpoznatiji od njih je Da Vincijev Kod.
