xAI, platforma koja je privukla financijska sredstva u iznosu od 1 milijarde dolara ili više, predstavlja značajan korak Elona Muska u pokušaju da revitalizira “X”, poznatiju kao Twitter. Unatoč uspjehu s oglašivačima, postoje indicije da Musk nije uspio nadoknaditi nedostatak prihoda od pretplata. Međutim, on pokušava generirati prihode kroz novi proizvod umjetne inteligencije, specijaliziran za određenu skupinu korisnika – one s plavim oznakama verifikacije. Ovaj proizvod, nazvan Grok, predstavlja AI bot za odgovore koji je, navodno, opremljen smislom za humor.
Web stranica xAI-ja naglašava da je Grok dizajniran da odgovara na pitanja s određenom mjerom duhovitosti i buntovničkog karaktera, upozoravajući potencijalne korisnike koji nisu naklonjeni humoru da se suzdrže od korištenja. Ovaj pristup sugerira obrambeni stav prema percepciji Groka.
Dok inženjeri generalno nisu usmjereni na kreiranje humora, već na praktičnost, cijeli koncept Groka temelji se na humorističkom pristupu. Ovo je osobito zanimljivo u svjetlu Muskovih tvrdnji da je Grok zabavniji i “cool” u odnosu na druge, već etablirane i ekonomičnije AI proizvode. Stoga je ključno analizirati kako Musk interpretira humor u kontekstu Groka.
Analiza Muskovog Twitter profila, koji je ranije bio ključni element u promociji Tesle, može pružiti uvid u način na koji Grokove odgovore smatra posebno dobrom promocijom usluge. Ovo omogućava razumijevanje pristupa kojim se Grok razlikuje od drugih AI chatbotova, posebno u pogledu humorističnog sadržaja i njegovog utjecaja na korisničko iskustvo.
Karte protiv čovječanstva ukazuju na suptilnost pravog humora, gdje izričita fraza “samo se šalim” često nije potrebna, osim ako se ne koristi kao dio obrata. Na primjer, iznenadni recept za kokain u šaljivom kontekstu može biti smiješan zbog neočekivanosti, iako predstavlja rizičan sadržaj koji nije uobičajen u politički korektnim AI chatbotovima kao što su ChatGPT, Bard ili njihovi konkurenti. U slučaju humora na rubu, očekuje se da AI potpuno prihvati i odražava taj stil.
AI chatbotovi poput Groka trebali bi, slično novinskim komičarima poput Jona Stewarta i Trevora Noaha, pružati informacije na humorističan način. Međutim, izazov za Groka leži u pronalaženju ravnoteže između humora i njegove osnovne funkcije pružanja odgovora u stvarnom vremenu.
Primjerice, pitanje je li porota trebala četiri ili osam sati za donošenje presude, gdje osam sati nije dovoljno ekstremno za humor, može ukazivati na AI halucinaciju.
Koncept točnosti i humora istovremeno, kao što je prikazano u djelu Willa Cuppyja “The Decline and Fall of Practically Everybody”, pokazuje da je moguće kombinirati humor s činjenicama. Cuppyjev suptilan i suhoparan humor, kao u primjeru s Kraljicom Elizabetom I, nudi humor u suprotnosti sa stvarnim činjenicama.
S druge strane, Grok se čini skloniji hiperboličnom i vulgaranom stilu, često odgovarajući na zahtjeve da bude vulgarniji. Ovaj pristup humora sličan je komediji Sarah Silverman, gdje humor proizlazi iz nesklada između njezine naivne pojave i vulgarnog jezika. Međutim, dosljednost Grokovog stava može ograničiti sposobnost AI-a da stvarno iznenadi, jer bot ne posjeduje intuitivnu sposobnost za oblikovanje i korištenje vulgarnosti na učinkovit način. Kao i u slučaju većine AI generiranog teksta, humor često gubi na snazi pri dubljem promišljanju.
Analiza humora u kontekstu umjetne inteligencije, a posebno Groka, AI bota razvijenog pod vodstvom Elona Muska, pruža uvid u različite aspekte kako AI može pristupiti humoru. U kontekstu orgija, postavlja se pitanje uloge pojedinca u grupnim seksualnim aktivnostima, naglašavajući da cilj hedonističkih aktivnosti poput orgija nije nužno kompromitiran prisustvom pojedinca s određenim namjerama. Ovaj primjer ukazuje na širi problem kako AI chatbotovi, poput Groka, obrađuju i reagiraju na kompleksne ljudske interakcije i kontekste.
Dalje, tekst razmatra direktnost i agresivnost u humoru, ističući da Grok rijetko usmjerava agresiju prema onima koji postavljaju pitanja, za razliku od nekih poznatih komičara. Humor se često temelji na iznenađenju i nepredvidivosti, što je izazov za AI. Primjeri kao što su Nora Ephron i Ali Wong pokazuju kako oštroumnost može biti sastavni dio humora, stvarajući dinamiku u kojoj publika nikada nije sigurna što može očekivati.
Promjena tempa i ritma također je ključna u humoru, kako pokazuje primjer Huntera Thompsona o Richardu Nixonu. Ovo područje predstavlja izazov za Groka, koji ne uspijeva primijeniti ovu tehniku u svom pristupu humoru. Također, Grok ne čini da razumije ‘pravilo trećine‘, uobičajenu tehniku u pisanju humora.
Odgovor na problematične situacije, kao što je primjer s kolicima, ističe kako se humor može koristiti za direktno suočavanje s problemima, umjesto izbjegavanja ili umanjivanja.
Kritika Business Insidera primjer je kako se humor može koristiti za sarkastičnu i oštru kritiku, koristeći metafore i pretjerivanja kako bi se stvorio humorističan efekt.
Primjer AI Weirdness Janelle Shane ilustrira kako apsurd i neuspjeh u umjetnoj inteligenciji mogu stvoriti humor, istražujući granice smisla i besmisla. Ključ uspjeha leži u namjernom izazivanju smijeha iz nenamjernih situacija, istražujući koje kombinacije riječi, slika i suglasnika proizvode najsmješnije rezultate.
Grok možda ne postiže humor kroz apsurdizam, što se djelomično može pripisati Muskovoj predanosti ideji superiornosti AI nad ljudskim intelektom. To ograničava mogućnost razvijanja humora iz AI neuspjeha, koji bi inače mogao biti izvor smijeha.
Na kraju, tekst naglašava važnost originalnosti u humoru, čak i za AI, ističući da je ponavljanje postojećeg humora, poput djela Douglasa Adamsa, manje efektivno od stvaranja novog i originalnog sadržaja.
Analiza ograničenja umjetne inteligencije u stvaranju humorističnog sadržaja može se proširiti izvan primjera Groka, AI bota razvijenog od strane Elona Muska. RayBot, AI verzija kolumne sa savjetima kreirana od strane Chrisa Onstada iz Achewooda, pruža dodatni uvid. Iako RayBot generira smiješne odgovore, Onstadov ljudski dodir često nadmašuje AI, postavljajući pitanje o superiornosti ljudskog humora nad onim što umjetna inteligencija može postići.
Grokovo drugo ograničenje proizlazi iz Muskaove želje da se razlikuje od drugih tvrtki koje se bave umjetnom inteligencijom, težnjom da stvori “jebi se” stav bez da se potpuno obveže na otuđivanje. Na primjeru odgovora o kokainu, Grok pokazuje ograničenja slična drugim velikim jezičnim modelima. U slučajevima osjetljivih tema poput rasnih uvreda, Grok se suzdržava od njihovog izravnog korištenja, svjedočeći o ograničenjima u njegovom pristupu humoru.
Ovaj oprez i suzdržanost mogu dovesti do percepcije da je humor prisilan i naporan, posebice ako je to jedini pristup koji AI koristi. Osim toga, ako se AI bot koristi kao neka vrsta psovačke verzije Google pretraživanja, može se izgubiti autentičnost i svrha humora.
Međutim, ironija situacije u kojoj osoba bez izraženog smisla za humor ulaže milijardu dolara u razvoj komičnog chatbota ne može se zanemariti. Ta paradoksalna situacija sama po sebi nosi elemente humora, pokazujući kako humor može proizaći iz neočekivanih i nekonvencionalnih izvora, čak i u kontekstu razvoja umjetne inteligencije.
