Vjerojatno ste svi barem jednom primili mail u kojem vam se obraća kakav princ iz Nigerije kojem trebate baš vi i vaših desetak tisuća eura da pobjegne iz zemlje i učini vas milijunašem. Mnogi ljudi će reći kako su ovo jedni od najjeftinijih i najjednostavnijih pokušaja prevare, no jedan istraživač iz Microsofta smatra kako su tzv. nigerijski mailovi veoma sofisticirani i promišljeni načini varanja naivnih ljudi, javlja TheWeek.
Ovi mailovi obično počinju s rečenicom „Dragi gospodine/gospođo i odmah zatim kreću direktno na stvar – opis problema u kojima se (lažna) kraljevska obitelj nalazi i obećanje brzog bogaćenja ukoliko im primatelj maila odluči pomoći. Naravno, zbog autentičnosti u mailu praktički svaka riječ sadrži tipfeler“, kaže Bailey Johnson za CBS News.
Naravno, u mailovima ovog tipa postoje određene varijacije, no gotovo uvijek se radi o kraljevskoj obitelji i milijunima dolara koji čekaju samo na vas. O popularnosti prevarantskih mailova iz Nigerije svjedoči i činjenica kako imaju vlastitu stranicu na Wikipediji. Budući da danas toliko mnogo ljudi zna za nigerijske mailove, postavlja se pitanje zašto prevaranti i dalje koriste ovu veoma predvidljivu metodu zarade na naivcima? Zaista, tko bi danas stvarno povjerovao da ga nekoliko klikova mišem dijeli od bogatstva kojeg ne bi zaradio ni za četiri života? No, vjerovali ili ne, iza čitave priče krije se sasvim zanimljiv matematički model koji i više nego dobro objašnjava naizgled neobjašnjivu očiglednost tzv. nigerijskih mailova. Ovim problemom pozabavio se Corman Herley, istraživač u Microsoftu, a u sljedećih par redaka donosimo neke temeljne zaključke njegove studije.
Što je to Harleyev poučak?
Nigerijski mailovi praktički vrište: „Ovo je prevara!“. Iako se na prvi pogled ne čini isplativim slati prevarantske mailove koje će većina ljudi prokužiti u prve tri sekunde čitanja, ova strategija zapravo je prilično isplativa i prevaranti je koriste s razlogom. „Posljedica toga što su mailovi tako očiti jest ta što će na njih odgovoriti samo najlakovjerniji ljudi. Samo će se izraziti naivac uistinu raspitivati o nepreglednim skladištima zlata i milijunima dolara od prodaje nafte koji se u mailu spominju“, kaže Herley. Velika većina „normalnih“ ljudi će prevarantski mail izbrisati ili se čak potruditi i prijaviti ga kao pokušaj prevare. „Ako pošaljete prevarantski mail koji je toliko očit da će odbiti sve osim onih najlakovjernijih, zapravo ste učinili veoma racionalnu stvar“, kaže Harley. Dakle, prevaranti na ovaj način zapravo povećavaju relativnu učinkovitost svojim mailova, što je u svakom slučaju prilično zanimljiv potez koji jasno govori kako se iza ovih masovnih pokušaja prevare kriju profesionalci, a ne sitni prevaranti s lošim engleskim.
Kako ovo pomaže prevarantima?
Prevaranti ne žele imati posla s pametnim ljudima. Ovo je pogotovo slučaj kod nešto kompleksnijih pokušaja prevare koji zahtijevaju izmjenu nekoliko mailova. Jasna stvar, što je osoba inteligentnija, lakše će uočiti prevaru, a pogotovo ukoliko s prevarantom izmijeni više mailova u kojima se raspituje o detaljima njegove nesretne sudbine. Nakon što je prvi kontakt ostvaren, prevarant mora nagovoriti žrtvu da mu da osobne podatke (broj kreditne kartice i slično). Čak i najlakovjernije osobe u ovom trenutku će postati barem djelomično sumnjičave i lako se mogu povući iz daljnje suradnje. Odabirom apsolutno najlakovjernijih osoba, prevaranti maksimiziraju učinkovitost.
Koji je najbolji način da izbjegnete kontakt s inteligentnim ljudima?
Prilično zanimljivo – radi se o samoj riječi „Nigerija“. Ova riječ pali alarme u glavama većine ljudi. Iako većina prevaranata koji se koriste tzv. nigerijskim mailovima dolaze iz SAD-a ili Europe, oni su na određen način ipak povezani s ovom afričkom zemljom. „Zapravo, iz Nigerije dolazi toliko mnoštvo ovih mailova da ih se sve češće naziva ‘prijevarama 419', prema članku nigerijskog kaznenog zakona kojim su pokrivene prijevare ovog tipa“, kaže Will Oremus s portala Slate. „Zašto su Nigerijci uopće postali e-mail prevaranti još je jedno iznimno zanimljivo pitanje. No, to je ipak tema koja zahtijeva sasvim novo istraživanje“, zaključuje Oremus.
