Elizabeta Bathory
Ponosita mađarska grofica Elizabeta Bathory, znana još i kao Krvava grofica, jedno je od najvećih nakaza u poznatoj povijesti. Ova je gospođa plemenita roda ordinirala po mađarskim zabitima početkom 17. stoljeća, a krasili su je suptilni higijenski prohtjevi: kupanje u krvi mladih djevojaka s ciljem da ostane vječno mlada. Prema nekim procjenama pobila je preko 650 žena. Budući da je bila otmjena roda, za masakr je kažnjena tek kućnim pritvorom. Njeni suradnici niskog roda odreda su smaknuti.
Elizabeta Bathory (Credit: Wikipedia)
Juana Barraza
Kći notorne alkoholičarke još je kao dijete bila sustavno silovana, budući da ju je majka iznajmljivala raznim nitkovima za dva-tri piva. U razmaku od 1998. do 2006. pobila je približno 50 starica kojima se predstavljala kao socijalna radnica. Kad bi je naivne žene pustile u kuću, ova bi ih zadavila i opljačkala. Budući da se bavila profesionalnim hrvanjem i bila prilično krupna, meksička je policija dugo sumnjala kako je ubojica muškarac. Na suđenju – gdje je priznala tek četiri ubojstva – dobila je kaznu od 759 godina zatvora.
Juana Barraza (Credit: allday.com)
Nannie Doss
Ova se gospođa doslovno držala one “neka ostane u familiji”, jer je kasapila isključivo članove obitelji. Prvi je suprug utekao nakon nekoliko godina braka jer je posumnjao da je ova otrovala dvoje od ukupno četvero njihove djece. Sve je ostalo na sumnji. Drugi ju je suprug, inače alkoholičar, običavao silovati, pa mu je Nannie piće začinila otrovom za štakore. Ubrzo je upoznala trećeg muža za kojeg se ispostavilo da je također sklon dobroj kapljici. Otrovala je i njega. Četvrti i peti muž skončali su na isti način. Posljednja je smrt bila sumnjiva liječnicima, stoga su izvršili autopsiju. Otkrilo se da je čovjek otrovan arsenom, a Nannie je nakon uhićenja priznala ubojstva ne samo četvorice supruga, nego i svoje majke, sestre, unuka i svekrve, čije su smrti do tada smatrane prirodnima. Porota ju je jednoglasno osudila na doživotni zatvor.
Nannie Doss (Credit: whaleoil.co.nz)
Delfina i Maria de Jesus Gonzalez
Dvije sestre iz Meksika vodile su bordel iz pakla u kojem su muškarcima povodile siromašne i lijepe djevojke. Imale su uspješan recept za pridobivanje takvih djevojaka kroz oglase, tražeći kućne pomoćnice. Nakon dolaska pod njihov krov djevojke su bile silom navučene na kokain i heroin, a zatim iznajmljivane za jednu noć. Kad bi djevojke uslijed sustavnog drogiranja i silovanja oboljele, sestre su ih jednostavno likvidirale i zakopale. Ista je sudbina znala zadesiti i korisnike njihovih usluga ukoliko se pojave s većom količinom novca. Kad ih je policija napokon privela pravdi na njihovom je imanju pronađeno preko 90 tijela, uključujući nekoliko fetusa. Obje su osuđene na 40 godina zatvora. Delfina je preminula nakon nekoliko godina uzništva, dok je Maria kaznu odradila u cijelosti i zatim nestala.
Delfina i Maria de Jesus Gonzalez (Credit: murderpedia.org)
Belle Gunness
Iako su sve do sad navedene ubojice dobile odgovarajuću kaznu za zločine, niti jedna od tih priča – obzirom na stradale – nema zapravo sretan kraj. Stoga je storija o Belle Gunness još zlokobnija ako se zna da nikad nije uhvaćena. Po rođenju Norvežanka, Belle se krajem 19. stoljeća doselila u SAD. Ubrzo se udaje i živi u neimaštini. Zajedno s mužem spaljuje kuću u kojoj živi, a sve zbog novca od osiguranja. Napokon punih džepova, uviđa kako varanjem osiguravateljskih kuća može doći do poprilične sume. Odustaje od paleži jer je sumnjiva i okreće se članovima obitelji.
Dvoje svoje djece otrovala je dok su bili dojenčad, ne zaboravivši prethodno ih osigurati na pristojnu svotu. Ostaje udovica nakon 16 godina braka, jer joj je suprug iznenada preminuo zbog pogrešne doze lijekova. Budući da je umro na dan kad je istjecala jedna polica o životnom osiguranju a druga tek bješe sklopljena, ucviljena je Belle dobila dvostruki iznos osiguranja. Uskoro se preudaje za Petera Gunnessa koji je imao dvoje djece iz prethodnog braka. Jedna od djevojčica ubrzo misteriozno umire, a samo nekoliko dana potom Peter Gunness smrtno stradava u čudnoj nesreći u koju je bio uključen on, Belle i mesarska sjekira. Naravno, i on i njegova kćer imali su police životnog osiguranja. Nakon toga je promijenila taktiku i više se nije udavala; pod svoj je krov zvala bogate udovce i zatim ih ubijala, pljačkajući ih pritom. Kad je policijska istraga napokon došla do njenih vrata, kuća joj je izgorjela do temelja, a u zgarištu su nađena tijela njene preostale djece i žena bez glave, čija se fizička konstitucija donekle razlikovala od Belline. Detaljnom pretragom okolice pronađena su tijela preko tridesetero muškaraca i djece. Obezglavljeno tijelo pronađeno u ostacima kuće sahranjeno je, a da nikad nije utvrđeno je li to zaista bila Belle ili neka od njenih mnogobrojnih žrtava.
Belle Gunness (Credit: womenwhokill.wordpress.com)
Amelia Dyer
Titulu najvećeg čudovišta među ovako monstruoznom konkurencijom vjerojatno ne bi bilo lako dodijeliti da nije Amelie Dyer. Ova se moralna nakaza ne diči samo brojem – radi se o cca. 400 tijela – nego i dobi ubijenih: sve njene žrtve bile su novorođenčad.
Krajem 19. stoljeća Engleska je bila na vrhuncu moći, a postojeće moralne vrijednosti nisu dopuštale vanbračnu djecu. Roditeljima u nevolji priskakala je gđa Dyer, izučena primalja i medicinska sestra, koja je za određenu svotu primala takvu djecu pod svoj krov. Ondje bi djeca bila zbrinuta dok ne bi naišli prikladni usvojitelji, a svota koju su roditelji dali pokrivala je troškove uzdržavanja djeteta. No, čim bi roditelji napustili Dyeričinu kuću ova bi sav novac strpala u džep, a dijete ostavila u podrumu da umre od gladi. Kasnije je, da bi skratila postupak, jednostavno zadavila bebu. Nevjerojatno zvuči da je od ubijanja novorođenčadi lagodno živjela punih 20 godina te je svoje usluge čak oglašavala u novinama. Uhićena je 1896. godine, a poroti su bile potrebne pune četiri minute da je osudi na vješala.
Amelia Dyer (Credit: independent.co.uk)
