Kad se spomenu kukci, većina nas, bar iz ovog dijela svijeta, prvo pomisli na kukce poput komaraca, muha, žohara, osa, pauka ili leptira. Navikli smo da su poprilično maleni i dobar dio njih moguće je ubiti jednim prstom. Međutim, ako zavirimo u druge dijelove svijeta, poput Brazila, Malezije ili Afrike, i najveći flegmatici će se naći pred izazovom kad im se uz nogu zalete dobroćudni, ali gigantski:
1. Titanus giganteus
Titanovo stanište se nalazi u Amazonskoj prašumi, a seže do Kolumbije, Ekvadora i Perua. U Brazilu ih skupljaju i love pomoću živinih svjetiljki, nakon čega ih prodaju – odrasli primjerak može dostići cijenu od preko 500 dolara.
Prema izvještajima, njihova impresivna kliješta su dovoljno jaka da polome olovku ili nanesu ozbiljnu povredu jer mogu narasti do 17 centimetara u dužinu. Kad dosegnu punu starost, više se ne hrane, već jednostavno lete naokolo u potrazi za partnerom dok ne uginu od gladi. Ukoliko se osjete ugroženi, neprijatelja upozoravaju siktanjem. Sigurno nisu prizor koji biste željeli zateći u mračnoj prašumi.
2. Megasoma elephas
Iz iste vrste kao popularniji skarabej (Scarabeidae), ovaj “slonovski” mališan ukupno raspolaže arsenalom od tri roga, od kojih su dva na glavi. Rogovi im služe za obračunavanje sa suparnicima, a sve kako bi snagom i umijećem privukli slobodnu ženku ili osigurali zalihu hrane. Hrane se uglavnom drvetom i otpalim voćem s tla.
Mogu narasti 7-12 centimetara, s tim da su mužjaci 2-3 puta veći od ženki. Moguće ih je vidjeti u južnom Teksasu, Meksiku, južnoameričkim prašumama, ali i u dijelovima Australije. Nažalost, stanište im uništava razaranje prašuma.
Možda će vam biti poznato da su Megasome sudjelovale i u Pentagonovim naučnim eksperimentima – na učilištu Berkleyu u njih ugradili elektrode, pomoću kojih su kontrolirali njihovo ponašanje u letu. Život im nije dug, tek nekoliko mjeseci, pa se oni s većim rogom zasigurno osjećaju sretnijima.
3. Macrolyristes corporalis
Ako vas izgled ovog neobičnog stvorenja užasava, ne brinite, prije ćete nastradati od još jednog piva nego od ovog “nježnog gina”, najveće vrste skakavaca na svijetu. Skakuću po šumovitim planinama tropske Malezije, gdje preko dana jednostavno miruju, kako bi izbjegli grabljivce. Noćni život im se svodi na potragu za ženkama, koje zovu glasnim, visokim zvukom nalik zviždanju.
U rodu su sa skakavcima, ali im krila više liče na listove, dok su ticala mnogo duža. Također, dok neki i dalje glume vegetarijance, drugi primjerci love manje insekte.
4. Goliathus regius
Golijat je ime dobio prema biblijskom liku, upravo zbog svoje veličine, ali i težine. Na putu će vam se ispriječiti u tropskim šumama Afrike, vjerojatno u potrazi za srcem nekog naročito sočnog drveta ili komadom voća. O njihovom razvoju se ne zna mnogo, ali su neki primjerci uspješno uzgojeni u zatočeništvu, othranjeni mačjom i psećom hranom.
Uz 100 grama težine i 11 centimetara dužine, čak bi i iskusna mačka imala problema s ovom “bubicom”. Ukoliko padne u zarobljeništvo, može preživjeti i do godinu dana. Dobro je oklopljen prvim parom krila, naoružan malenim kandžama, a mužjaci imaju i rog u obliku slova Y. Golijat je naročito poznat po svojim maštovitim “ratnim” šarama.
5. Macropanesthia rhinoceros
Žohar je vjerovatno najomraženija buba u povijesti. Što tek reći za onu koja u svom imenu ima pridjev “gigantski”?
Ova vrsta živi u Australiji, najčešće u tropskim područjima Queensland, a može težiti i do 35 grama. Osim što naraste do 8 centimetara dužine, može doživjeti i duboku starost od 10 godina.
Za razliku od drugih vrsta žohara, ova nema krila i ne smatra se štetočinom, već naprotiv, malim vrtnim pomoćnikom. Uglavnom se gosti na trulom lišću (preferira eukaliptus), ali reciklira i sve ostalo od otpada. Kad mu dosadi, vraća se u podzemlje, putem tunela koji mogu biti duboki i do jednog metra.
6. Solifugae
Pauci. Uzročnici mnogih fobija, neprijatelji svake revne čistačice i glumci popriličnog broja horor filmova, u kojima kidaju glave i grizu. Pripadnici ove vrste poznati su i pod imenima poput “camel spider”, “wind scorpion” ili “sun spider”, a toliko je i urbanih legendi o njihovim navikama i napadima.
Mitovi su započeli tokom Zaljevskog rata, kad je prijateljev prijatelj priču čuo od prijateljeve sestre čiji je dečko ostao bez ruke nakon što ga je napao pauk koji se kretao brzinom od 50 km/h, vrišteći prilikom napada. Drugi mit kaže da mogu narasti do veličine frizbija, ali nastavlja se s podatkom da otrov ovog pauka djeluje kao anestetik, da mogu skočiti i metar u vis, da su ime dobili zbog toga što jedu utrobe deva i da jedu ljude dok spavaju (a oni to ne osjete jer – anestetik).
Ono što kaže znanost – maksimalna brzina oko 15 km/h, što je zaista poprilično brzo, da narastu do veličine od 12 cm, a ime ima veze čisto s tim što žive u pustinji, poput deva. Inače, ne poseduju otrov, a ugriz u nekim slučajevima može biti opasan, ako se razvije infekcija. Prehrambeno su većinom oportunisti, ali ponekad se hrane drugim manjim životinjama. Također, pomalo razočaravajuće, ne pletu mreže.
7. Megaphasma denticrus
Male grančice s nogama, za njih ste svi čuli, obično su vrlo neprimjetni i djeca ih vole. Sve dok u ime ne ubacite “mega” i povećate ih na 50 centimetara, u slučaju najveće vrste, Pharnacie kirbyi. Majstori su kamuflaže i odlično glume dio drveta ili grma, u zavisnosti od vrste na kojoj žive.
Divovska grana s nogama u doba dinosaura vjerojatno se družila s divovskim vilin konjicem, koji je imao raspon krila od jednog metra.
8. Deinacrida fallai
Weta je naziv za oko 70 endemskih vrsta buba s Novog Zelanda, od kojih nijedna nije najprivlačnije stvorenje s ove liste. Ipak, čak 11 divovskih vrsta predstavlja odličan primjer gigantizma uzrokovanog izolacijom na otoku. Govorimo o dužini od oko 10 centimetara, bez nogu i ticala. Jedna uhvaćena ženka je dosegla nevjerojatnih 70 grama, čime bi posramila ne samo divovskog žohara već i – vrapca. Ime Deinacrida na grčkom znači “užasni skakavac”.
9. Bathynomus giganteus
Od svih čudesa s ove liste, ovaj člankonožac najviše liči na nešto s Marsa. Srodan je škampi i raku, ali više podsjeća na milijun puta uvećanu grinju. Otkriven je 1879, u vrijeme kad se smatralo da su duboki oceani potpuno beživotni.
Odrasli primjerci dosežu 76 centimetara, dok im je maksimalna kilaža 1.7 kg. Bathynomus je primjer dubokomorskog gigantizma, upravo poput onog koji vidimo kod višemetarskih lignji. Štiti ga jak egzoskelet, a može se sklupčati poput poznatih kućnih buba, koje se “pretvore” u kuglicu i otkotrljaju.
Igraju važnu ulogu morskih strvinara, i to u dubinama od 170 do 2140 metara. Vode samotne živote na temperaturama od svega par stupnjeva iznad nule, kopkajući po blatu i mulju. Ponekad se počaste mrtvim kitom ili lignjama, a ako odluče “napasti”, hvataju spor plijen, poput morskog krastavca.
10. Attacus atlas
Tropski moljac obično živi na području jugoistočne Azije i predstavlja najveću vrstu moljca na svijetu. Površina krila kod pojedinih primjeraka je i 400 kvadratnih centimetara, dok im je raspon 25-30 centimetara, s tim da su ženke veće i teže.
Ime im najvjerojatnije potječe od poznatog Titana iz grčke mitologije, no u Kini ih zovu i “zmijska glava”, zbog karakterističnog oblika vrha gornjih krila, koji podsjeća na zmiju. U Indiji ih uzgajaju zbog svile, no ne u komercijalne svrhe, jer su niti koje proizvode kraće i istrgane. Takva svila je smeđe boje i podsjeća na vunu, no smatra se da je izdržljivija i poznata je pod imenom fagara.
Na Tajvanu njihove kukuljice nose kao torbice.
