Hibridni automobil: što je, kako radi i kome se isplati

Hibridni automobil sve je češći prizor na cestama, a mnogi vozači razmišljaju o njemu kao o koraku između klasičnog i električnog auta. No što je zapravo hibridni automobil, kako radi i koje vrste postoje? U ovom vodiču objašnjavamo kako funkcionira hibridni pogon, koje su glavne vrste hibrida, koje prednosti i mane donosi te kome se hibridni automobil isplati.

Što je hibridni automobil

Hibridni automobil je vozilo koje za pogon koristi dva izvora energije, najčešće klasični motor s unutarnjim izgaranjem (benzinski ili dizelski) i jedan ili više elektromotora s baterijom. Riječ “hibrid” upravo znači spoj dvaju sustava, pa hibridni automobil kombinira prednosti klasičnog i električnog pogona.

Ideja hibridnog pogona je iskoristiti elektromotor ondje gdje je najučinkovitiji, primjerice pri kretanju i vožnji manjim brzinama, a klasični motor ondje gdje on bolje odgovara, poput vožnje na otvorenoj cesti. Time se smanjuje potrošnja goriva i emisije, a zadržava se praktičnost klasičnog automobila, jer se hibrid, za razliku od potpuno električnog vozila, u pravilu ne mora nužno priključivati na punjač. Upravo taj spoj učinkovitosti i praktičnosti učinio je hibride popularnim izborom za mnoge vozače.

Kako radi hibridni automobil

Hibridni automobil radi tako da pametno kombinira rad motora s unutarnjim izgaranjem i elektromotora, ovisno o uvjetima vožnje. Sustavom upravlja elektronika, koja u svakom trenutku odlučuje koji izvor energije koristiti, ili hoće li raditi oba istovremeno, kako bi se postigla najbolja učinkovitost.

Pri pokretanju i vožnji manjim brzinama, primjerice u gradu, hibrid se često oslanja na elektromotor, koji radi tiho i bez emisija. Kada je potrebno više snage ili pri većim brzinama, uključuje se klasični motor, a u nekim situacijama oba pogona rade zajedno. Jedan od ključnih elemenata hibrida je i takozvano regenerativno kočenje: pri kočenju i usporavanju, energija koja bi se inače izgubila koristi se za punjenje baterije. Zahvaljujući tome, hibridi s vremenom sami pune svoju bateriju tijekom vožnje, bez potrebe za vanjskim punjenjem, osim kod određenih vrsta o kojima će biti riječi u nastavku.

Vrste hibridnih automobila

Ne postoji samo jedna vrsta hibrida, nego nekoliko različitih izvedbi, koje se razlikuju po tome koliko se oslanjaju na elektromotor i treba li ih priključivati na punjač. Razumijevanje tih razlika pomaže pri odabiru pravog vozila.

Blagi hibrid (mild hybrid)

Blagi hibrid, poznat i kao “mild hybrid”, najjednostavniji je oblik hibridne tehnologije. Kod njega elektromotor ne pokreće vozilo samostalno, nego samo pomaže klasičnom motoru, primjerice pri ubrzavanju, i omogućuje učinkovitiji rad te dodatnu uštedu goriva.

Blagi hibrid ne može voziti samo na struju, nego elektromotor služi kao podrška benzinskom ili dizelskom motoru. Prednost je što je ta tehnologija jednostavnija i jeftinija, pa se sve češće ugrađuje u obične automobile, gotovo neprimjetno za vozača. Ušteda goriva kod blagih hibrida skromnija je nego kod drugih vrsta, ali i dalje donosi korist, osobito u gradskoj vožnji.

Puni hibrid (full hybrid)

Puni hibrid, poznat i kao “full hybrid” ili samonapajajući hibrid, može voziti samostalno na elektromotor, doduše na kraćim dionicama i pri manjim brzinama, bez potrebe za priključivanjem na punjač. Baterija se puni tijekom vožnje, prije svega regenerativnim kočenjem i radom motora.

Ova vrsta hibrida najbliža je onome što većina ljudi zamišlja pod pojmom hibridnog automobila. U gradskoj vožnji puni hibrid često prelazi kraće dionice isključivo na struju, čime se znatno smanjuje potrošnja goriva i emisije. Budući da se ne mora puniti iz utičnice, spaja prednosti električne vožnje s praktičnošću klasičnog automobila, pa je popularan izbor za one koji žele uštedu bez brige oko punjenja.

Priključni hibrid (plug-in hybrid)

Priključni hibrid, poznat i kao “plug-in hybrid”, ima veću bateriju koja se, za razliku od prethodnih vrsta, može i treba puniti iz vanjskog izvora, odnosno utičnice ili punionice. Zahvaljujući tome, priključni hibrid može prijeći znatno dulje dionice isključivo na struju, često dovoljno za svakodnevne gradske vožnje bez korištenja goriva.

Kada se baterija isprazni, priključni hibrid nastavlja voziti kao klasični hibrid, koristeći motor s unutarnjim izgaranjem. Time nudi najveću fleksibilnost: za kraća, svakodnevna putovanja može se voziti gotovo kao električni automobil, dok za duža putovanja nema brige o dometu, jer se oslanja na gorivo. Zauzvrat, priključni hibridi u pravilu su skuplji, a punu korist donose onima koji ih redovito pune.

Prednosti hibridnog automobila

Hibridni automobili donose niz prednosti koje su ih učinile popularnima. Najvažnija je smanjena potrošnja goriva, osobito u gradskoj vožnji, gdje elektromotor preuzima velik dio posla, pa hibridi troše osjetno manje od usporedivih klasičnih automobila.

Uz uštedu goriva, hibridi donose i manje emisije štetnih plinova, što je dobro i za okoliš i za vozače u gradovima koji uvode ograničenja za najzagađenija vozila. Vožnja hibridom obično je i tiša i ugodnija, osobito dok radi elektromotor. Za razliku od potpuno električnih vozila, većina hibrida ne pati od takozvane “tjeskobe zbog dometa”, jer se oslanja i na gorivo, pa nema brige hoće li se stići do punionice. Napokon, regenerativno kočenje i pametno upravljanje pogonom čine hibride učinkovitima bez promjene navika vožnje.

Nedostaci i na što paziti

Unatoč prednostima, hibridni automobili imaju i određene nedostatke koje vrijedi uzeti u obzir. Prvi je viša početna cijena: hibridi su u pravilu skuplji od usporedivih klasičnih automobila, iako se ta razlika s vremenom može nadoknaditi kroz uštedu goriva.

Treba imati na umu i da najveću uštedu hibridi donose u gradskoj vožnji, dok je na dugim putovanjima autocestom prednost manja, jer tada uglavnom radi klasični motor. Kod priključnih hibrida, puna korist ostvaruje se samo ako se baterija redovito puni, inače voze kao teži i skuplji klasični automobili. Tu je i pitanje baterije, koja s vremenom slabi, iako proizvođači u pravilu daju duža jamstva. Naposljetku, kome se hibrid isplati ovisi i o načinu vožnje i cijeni goriva, pa je prije kupnje dobro procijeniti vlastite navike.

Kome se isplati hibridni automobil

Hibridni automobil najviše se isplati vozačima koji velik dio vremena provode u gradskoj i prigradskoj vožnji, gdje elektromotor i regenerativno kočenje donose najveću uštedu goriva. Za takve vozače, hibrid može značiti osjetno niže troškove goriva u odnosu na klasični automobil.

Puni hibridi dobar su izbor za one koji žele uštedu i manje emisije, a da pritom ne moraju mijenjati navike ni brinuti o punjenju. Priključni hibridi isplate se onima koji imaju mogućnost redovitog punjenja, primjerice kod kuće, i uglavnom voze kraće dionice, jer tada velik dio vožnje mogu obaviti na struju. S druge strane, vozačima koji pretežno voze duga putovanja autocestom, hibrid donosi manju prednost. Kao i uvijek, konačna odluka ovisi o osobnim potrebama, proračunu i načinu korištenja automobila, pa je vrijedno dobro procijeniti što se kome najviše isplati.

Zaključak

Hibridni automobil spaja klasični motor s unutarnjim izgaranjem i elektromotor, kako bi smanjio potrošnju goriva i emisije, a zadržao praktičnost običnog automobila. Ovisno o izvedbi, razlikujemo blage, pune i priključne hibride, koji se razlikuju po tome koliko se oslanjaju na struju i treba li ih puniti iz utičnice.

Hibridi donose niz prednosti, od uštede goriva i manjih emisija do tiše vožnje, osobito u gradu, uz nešto višu početnu cijenu kao glavni nedostatak. Za mnoge vozače, osobito one koji često voze gradom, hibridni automobil predstavlja razuman i učinkovit izbor, korak prema čišćoj vožnji bez odricanja od praktičnosti klasičnog auta.

Često postavljana pitanja o hibridnim automobilima