Koliko smo blizu robotizacije svijeta? Može li se desiti da će ljudi budućnosti radije birati skrbništvo nad robotom nego imanje vlastite djece? Zašto bi se itko uopće odlučio imati robota umjesto djece?
Godina je 2023. i prema svim prognozama s početka tisućljeća – danas smo trebali biti okruženi robotima na svakom koraku. Ipak, to se nije dogodilo. Razvoj ljudskih verzija robota teče sporije nego što je planirano – i takvi su roboti danas poprilično rijetki i vrlo skupi.
No, posljednjih se mjeseci desio veliki napredak po pitanju razvoja umjetne inteligencije – što je temelj za stvaranje ljudskih robota. Postavlja se legitimno pitanje – hoće li ekstremni ljudi budućnosti radije birati imati robota nego vlastito dijete? Evo nekoliko promišljanja:
Roboti dolaze i od toga ne možemo više pobjeći
Prije 20 godina svijet je pričao o tome kako ćemo u 2020. godini biti okruženi robotima na svakom koraku. To se nije dogodilo, no napredak robotike itekako se odvija. Primjerice, danas možete u Hrvatskoj boraviti u restoranu gdje vam robot priprema jelo ili možete biti u restoranu gdje vas robot uslužuje. Takvi primjeri su rijetki, ali ih ima i u Hrvatskoj.
Robotika se razvija nešto sporije nego što je to bilo planirano. Glavni problem u masovnoj upotrebi robotike i dalje je vrlo visoka cijena robota. Naime, kada bi cijena robota i robotike bila niža – vjerujemo da bismo oko nas susretali puno više robota na puno više mjesta. Posebice u proizvodnim pogonima gdje roboti mogu raditi repetitivne poslove.
Nedavno smo imali prilike vidjeti na kojoj su razini roboti danas i kakve sve vještine sporazumijevanja imaju. Predstavljeni su roboti ljudskog oblika u pozadini kojih radi ChatGPT. Sve to dovodi do situacije u kojoj robot može razgovarati s novinarima i odgovarati na pitanja znatiželjnika. Iskreno, odgovori su vrlo staloženi, geste robota vrlo ljudske – a sve izgleda fascinantno i pomalo zastrašujuće.
Roboti koji “od rođenja” znaju sve
Djeci je potrebno nekoliko godina da prohodaju i progovore, a zatim nekoliko godina da nauče važne životne lekcije, a zatim sljedećih 50 godina da nauče živjeti u svijetu punom izazova. Djecu je potrebno odgajati i učiti od malih nogu. Njihov je mozak u prvih nekoliko godina fokusiran samo na važne životne radnje, a znanje se razvija tijekom prvih 20-ak godina.
S druge strane imamo robote koji ne trebaju 20 godina za učenje jer već od samog “rođenja” znaju sve što trebaju. Mozak robota zapravo ovisi o tome koliku bazu podataka dobije nakon svojeg pokretanja – i na temelju toga može učiti i raditi. Dakle, “mozak” robota može prvi dan znati sve ono što djetetu treba 20 godina da nauči.
No, s time nestaju sve one slatke emocije i trenuci razvoja djeteta. Nema svih onih slatkih padova na guzicu kada se uče hodati, nema svih onih prvih slatko izgovorenih riječi “mama” i “tata”. Nema svih onih slatkih trenutaka maženja i punjenja ljubavlju. Naučili smo da djeca trebaju 20 godina da sazru i nauče važne životne lekcije, a roboti to eliminiraju. Zbog toga bi nekim ljudima roboti mogli postati poželjniji od djece. Nažalost.
Djecu treba odgajati, dok roboti žive skup pravila
Odgoj djece jedan je od najtežih životnih izazova u životu svakog roditelja. Potrebno je biti dovoljno strog da dijete postavite u red, ali i dovoljno blag da djetetu ne prouzročite traume. Potrebno je pokazati ljubav, ali i istovremeno autoritet – kako bi odgoj bio kvalitetno usmjeren. Puno je nepoznanica, puno problema, ali i puno veselih i zabavnih trenutaka. Jer ipak su to djeca.
Roboti s druge strane od samog “rođenja” žive prema unaprijed definiranom skupu pravila. Dakako, pravila su usadili ljudi i roboti bi ih se strogo trebali pridržavati. Ipak, s razvojem umjetne inteligencije javlja se pitanje – što će biti kada roboti sami sebe počnu odgajati? Može li tada doći do problema i pogubnosti čak po ljudsku vrstu?
Pojedinci koji neće imati volje odgajati djecu, možda će se odlučiti na posjedovanje robota kojeg neće biti potrebno odgajati. Dakako, nestati će s time sve čari odgoja, sve životne zavrzlame i prekrasni trenuci – kada s ponosom na dijete naviru suze na oči. Jer djeca su ipak djeca – i ponos roditelja.
Roboti (za sada) ne mogu razumjeti i iskazivati emocije
Ako ste kojim slučajem vidjeli nedavnu robotsku konferenciju za novinare – mogli ste primijetiti kako su roboti sada naučeni donekle prikazivati emocije. Dakako, radi se samo o glumi robotu – koji nastoje kopirati ljudske emocije što relevantnije. Ipak, roboti još uvijek ne mogu razumjeti ljudske emocije i s te strane će trebati vjerojatno još jedno desetljeće da bi se robiti približili ljudskim emocijama.
Djeca vam od rođenja prikazuju stotinu svojih emocija. Od nestašnog malog osmijeha u prvim mjesecima života, preko silnog plaća kada su u problemima pa sve do nježnosti koju žele od vas. Svaki je trenutak s djecom poprilično ispunjen emocijama jer se u prvim godinama života djeca oslanjanju na emocije – umjesto na znanje.
S robotima nema maženja i paženja, nema onih slatkih trenutaka. Nema praćenja rasta i razvoja. Nema nestašnih osmijeha i suza. Roboti su staloženi i mirni te se fokusiraju na ispunjenje zadataka – umjesto na iskazivanje emocija. Ljudi koji će željeti mir i staloženost, bez volje za nježnošću i emocijama – možda će u budućnosti radije birati robote umjesto djece.
Mogu li roboti uništiti ljudsku civilizaciju?
Ovo je pitanje koje zapravo plaši mnoge. Posebice kada danas vidimo do koje su razine došli roboti i umjetna inteligencija. Nevjerojatno je što sve danas mogu napraviti roboti i koliko kvalitetno mogu komunicirat s ljudima oko sebe.
Posjedovanjem umjetne inteligencije (AI) roboti dobivaju jednu novu neizvjesnu komponentu – koja ih može učiniti nastrojenima protiv ljudi. Primjerice, nedavno se u medijima pojavila informacija da je umjetna inteligencija osmislila svoj vlastiti jezik za komuniciranje – koji je ljudima nerazumljiv. Tako se mogu zaobići usađena ljudska pravila – a roboti mogu postati opasni po ljude.
Nekako se čini poprilično izvjesno da će u budućnosti neki ljudi umjesto vlastite djece radije birati skrbništvo nad robotom. Živimo u čudnom svijetu i ljudi imaju svakakve ideje i ambicije. Neki će sasvim sigurno odustati od roditeljstva i posvetiti se suživotu s robotom. Možda i ranije nego što mislimo.
Takav svijet otvara jedan novi problem u kojem roboti mogu postati superiorniji od ljudi. Za sada se to još ne čini izvjesno, a pitanje je kuda će ići razvoj umjetne inteligencije u budućnosti. Mnogi stručnjaci i kompanije pozivaju na veliki oprez i donošenje jasnih smjernica kako koristiti AI i robotiku. No, za sada nema globalnih dogovora oko toga. Gdje ćemo biti za 20-30 godina – pravo je pitanje.
