U svijetu u kojem informacije nikada ne prestaju dolaziti, a vijesti se osvježavaju u stvarnom vremenu, navika neprekidnog pregledavanja negativnih sadržaja postala je prepoznatljiv obrazac ponašanja korisnika interneta. Ova pojava poznata je pod imenom doomscrolling – pojam koji opisuje kontinuirano i često nesvjesno konzumiranje zabrinjavajućih vijesti, obično putem pametnih telefona i društvenih mreža. Iako sama potreba za informiranjem nije ništa novo, tehnološki alati današnjice omogućuju korisnicima da bez prekida prelaze s jedne loše vijesti na drugu, što stvara začarani krug tjeskobe, stresa i smanjene kontrole nad digitalnim navikama.
Posebno u kriznim razdobljima, poput nedavne pandemije, ratnih sukoba ili političkih previranja, doomscrolling dolazi do izražaja kao ponašanje koje korisnicima pruža privid kontrole nad neizvjesnim okruženjem, dok istovremeno negativno utječe na njihovo mentalno zdravlje. U tom kontekstu, nije dovoljno promatrati doomscrolling isključivo kao psihološki fenomen – riječ je i o tehnološkom problemu, jer algoritmi koji upravljaju našim feedovima često favoriziraju sadržaje koji izazivaju emocionalnu reakciju, uključujući i strah, ljutnju ili zabrinutost.
U ovom ćemo članku analizirati kako doomscrolling funkcionira, zašto je potaknut upravo tehnološkim dizajnom platformi, te kolike su njegove štetne posljedice. Također, razmotrit ćemo koje tehnološke mjere i korisničke navike mogu pomoći u borbi protiv ovog digitalnog obrasca.
Podrijetlo pojma i zašto se veže uz tehnologiju
Pojam doomscrolling prvi je put ušao u širu upotrebu tijekom 2020. godine, kada su pandemija COVID-19, političke nestabilnosti i globalne ekonomske neizvjesnosti preplavile informacijski prostor negativnim vijestima. Iako se ponašanje opisano ovim terminom javlja i ranije, tek su suvremeni digitalni kanali komunikacije – osobito društvene mreže i mobilne aplikacije za vijesti – omogućili da se ono razvije u prepoznatljiv obrazac. Sam naziv potječe od engleskih riječi doom (propast, katastrofa) i scrolling (pomicanje sadržaja), čime se vrlo precizno opisuje navika neprekidnog pregledavanja sadržaja koji izaziva osjećaj prijetnje, bez obzira na njegovu informativnu vrijednost.
Doomscrolling je izravno povezan s načinom na koji su suvremene tehnološke platforme dizajnirane. Algoritmi koji upravljaju prikazom sadržaja na društvenim mrežama i u aplikacijama osmišljeni su tako da zadrže pažnju korisnika što je dulje moguće. Negativne vijesti, osobito one s emocionalno nabijenim naslovima i slikama, često generiraju snažniji angažman u obliku klikova, komentara i dijeljenja, zbog čega ih algoritmi češće prikazuju. Osim toga, funkcionalnosti poput „beskonačnog skrolanja“ (infinite scroll) dodatno potiču kompulzivno pregledavanje sadržaja bez jasnog kraja ili točke prekida.
Važno je napomenuti da se doomscrolling ne bi razvio u tolikoj mjeri bez sveprisutnosti pametnih telefona i stalne dostupnosti internetske veze. Upravo ta dostupnost i jednostavnost pristupa informacijama omogućuju korisnicima da u svakom trenutku, bilo gdje i bilo kada, posegnu za uređajem i upuste se u obrasce ponašanja koji na prvi pogled djeluju bezopasno, ali dugoročno mogu imati negativne posljedice.
Psihološki mehanizmi iza doomscrollinga
Doomscrolling nije samo rezultat tehnološkog dizajna digitalnih platformi, već i posljedica specifičnih psiholoških mehanizama koji oblikuju ljudsko ponašanje u okruženju preplavljenom informacijama. Jedan od ključnih faktora je negativna pristranost – urođena sklonost ljudi da više pažnje posvećuju negativnim informacijama nego pozitivnima. Evolucijski gledano, ova pristranost bila je korisna za prepoznavanje prijetnji u okolišu, no u digitalnom kontekstu ona dovodi do toga da korisnici podsvjesno traže sadržaje koji izazivaju zabrinutost, strah ili nelagodu.
Također, doomscrolling se često povezuje s potrebom za kontrolom u neizvjesnim situacijama. Kada se korisnici suoče s krizom – bilo globalnom ili osobnom – skloni su pretjeranom konzumiranju informacija kako bi pokušali razumjeti situaciju i pripremiti se za moguće ishode. Međutim, umjesto smanjenja anksioznosti, ovakvo ponašanje često ima suprotan učinak, jer nova saznanja rijetko nude konkretna rješenja, već dodatno pojačavaju osjećaj nemoći.
Još jedan važan aspekt je dopaminska dinamika koju izaziva pregledavanje sadržaja na mreži. Svaki novi članak, objava ili video može predstavljati potencijalnu „nagradu“ – informaciju koja korisniku donosi osjećaj korisnosti ili uzbuđenja. Taj osjećaj povremene „nagrade“ održava motivaciju za daljnje skrolanje, čak i kad je većina sadržaja uznemirujuća.
U kombinaciji s dizajnom platformi koje potiču zadržavanje korisnika, ovi psihološki faktori čine doomscrolling obrascem ponašanja koji nije lako prepoznati ni prekinuti. Riječ je o spoju tehnološkog poticaja i ljudske ranjivosti, što dodatno otežava borbu protiv ove navike.
Posljedice doomscrollinga na mentalno zdravlje
Dugotrajno i učestalo prakticiranje doomscrollinga može imati ozbiljne posljedice na mentalno zdravlje korisnika. Iako mnogi ovu naviku u početku doživljavaju kao bezazlen način informiranja, istraživanja pokazuju da stalna izloženost negativnim vijestima i emocionalno nabijenom sadržaju značajno povećava razinu stresa, anksioznosti i depresivnih simptoma. Umjesto osjećaja kontrole i informiranosti, korisnici sve češće doživljavaju psihološki umor, preopterećenost i osjećaj bespomoćnosti.
Jedna od prvih posljedica doomscrollinga je narušena kvaliteta sna. Mnogi korisnici prakticiraju doomscrolling navečer, neposredno prije spavanja, što negativno utječe na smirivanje uma i prirodni prijelaz u fazu odmora. Negativan sadržaj aktivira stresne reakcije u organizmu i otežava opuštanje, što može dovesti do nesanice, površnog sna i osjećaja iscrpljenosti tijekom dana.
Osim toga, doomscrolling često smanjuje produktivnost i otežava koncentraciju. Konstantno preusmjeravanje pažnje s jednog uznemirujućeg sadržaja na drugi može rezultirati tzv. kognitivnim preopterećenjem, zbog čega korisnici teže usmjeravaju fokus na radne zadatke, učenje ili donošenje odluka.
Na duže staze, doomscrolling može pridonijeti razvoju kronične anksioznosti, osjećaja beznađa te općeg nepovjerenja u društvo i institucije. Osobito su osjetljive skupine koje već imaju određene psihološke teškoće ili su izložene dodatnom stresu iz svakodnevnog života.
U kontekstu sveprisutne tehnologije i dostupnosti sadržaja 24/7, nužno je prepoznati doomscrolling kao rizičan obrazac ponašanja koji zahtijeva ne samo individualnu pažnju, već i širu društvenu svijest o njegovim posljedicama.
Tehnološke platforme i doomscrolling: Tko nosi odgovornost?
Doomscrolling nije nastao slučajno – on je izravna posljedica načina na koji su digitalne platforme dizajnirane kako bi zadržale pažnju korisnika što je dulje moguće. Društvene mreže, mobilne aplikacije za vijesti i agregatori sadržaja koriste sofisticirane algoritme koji prilagođavaju prikaz objava prema prethodnom ponašanju korisnika. Budući da negativan sadržaj često izaziva snažnije emocionalne reakcije i viši stupanj angažmana, algoritmi ga sve češće ističu, čime se stvara začarani krug – korisnik traži informacije, platforma mu nudi sadržaj koji izaziva tjeskobu, a zatim ga zadržava u aplikaciji kroz daljnje negativne preporuke.
Platforme poput Facebooka, Twittera/X-a, Instagrama, TikToka i YouTubea imaju ključnu ulogu u oblikovanju tog digitalnog iskustva. Njihovi su poslovni modeli zasnovani na maksimiziranju vremena provedenog na platformi, a time i prihoda od oglašavanja. U tom kontekstu, odgovornost tehnoloških tvrtki leži u činjenici da svjesno dizajniraju okruženja koja potiču kompulzivno ponašanje korisnika, uključujući doomscrolling.
Iako neke platforme nude alate za upravljanje vremenom korištenja (poput „screen time“ podsjetnika ili mogućnosti ograničenja notifikacija), ti su alati često nedovoljno istaknuti ili nepraktični za širu upotrebu. Kritičari stoga ističu potrebu za etičkim pristupom dizajnu, u kojemu bi korisnička dobrobit bila prioritet, a ne samo zadržavanje pažnje.
Važno je naglasiti da odgovornost nije isključivo na korisnicima. Tehnološke kompanije imaju resurse i moć da promijene način na koji funkcioniraju njihovi sustavi preporuka, čime bi značajno mogle utjecati na smanjenje štetnih obrazaca ponašanja kao što je doomscrolling.
Može li tehnologija pomoći u borbi protiv doomscrollinga?
Iako je tehnologija u velikoj mjeri odgovorna za razvoj doomscrollinga, ona također može ponuditi rješenja za njegovo suzbijanje – pod uvjetom da se usmjeri na poboljšanje digitalne dobrobiti korisnika, a ne isključivo na povećanje angažmana. Brojni alati i pristupi već su dostupni, ali njihova učinkovitost ovisi o motivaciji korisnika i spremnosti tehnoloških tvrtki da ih dosljedno implementiraju.
Pametni telefoni i operativni sustavi danas uključuju niz funkcija za digitalno upravljanje vremenom, poput Appleovog „Screen Time“ i Googleovog „Digital Wellbeing“. Ovi alati omogućuju praćenje vremena provedenog u aplikacijama, postavljanje ograničenja i kontrolu obavijesti. Također, aplikacije trećih strana nude naprednije opcije poput blokiranja određenih sadržaja, filtriranja vijesti ili poticanja korisnika da uzmu pauzu nakon određenog vremena.
Na razini platformi, moguće je razviti algoritamske sustave koji smanjuju učestalost prikazivanja negativnog sadržaja, osobito u kasnim večernjim satima kada je doomscrolling najčešći. Umjetna inteligencija može se koristiti za prepoznavanje emocionalnog tona sadržaja te za dinamičko balansiranje informacija koje korisniku prikazuje. Takvi pristupi još nisu u širokoj upotrebi, dijelom zbog potencijalnog utjecaja na prihode od oglašavanja, ali i zbog etičkih pitanja vezanih uz filtriranje informacija.
U konačnici, tehnologija ima potencijal da pomogne, no ključno je preusmjeriti razvoj iz komercijalne logike prema odgovornom dizajnu. To uključuje transparentnost algoritama, jasne kontrole za korisnike i prioritetizaciju psihološke dobrobiti u digitalnim okruženjima. Bez toga, tehnološka rješenja ostat će samo kozmetičke mjere koje ne rješavaju temelj problema.
