Više kockarnica ne znači i više kockara

Prema istraživanju provedenom na Sveučilištu u Iowi, porast broja kockarnica u državi nije utjecao na navike kockanja njenih stanovnika. Naprotiv, manje državljana Iowe kocka te ih je manje postalo ovisno o kockanju unatoč „nicanju“ novih kockarnica.

Sukladno tim rezultatima, objavljenima u časopisu Annals of Clinical Psychiatry, ako u susjedstvu djeluje velik broj dilera drogom ili prostitutki, to ne bi trebalo dovesti do povećanja konzumacije droga ili porasta prostitucije.

Recimo stoga nešto više o ovom vrlo zanimljivom istraživanju u kojem se došlo do zaključka i je li Iowa izolirani primjer ili se pak isto razmišljanje može iskoristiti u svim dijelovima svijeta.

Prva kockarnica u Iowi

Prva kockarnica u Iowi otvorena je 1991. godine, dok danas država broji 21 kockarnicu, s tim da samo tri imaju državnu dozvolu, a ostale su u vlasništvu pripadnika plemena američkih domorodaca.

Istraživanje je provedeno od 2006. do 2008. godine tijekom obiteljske studije o problemu kockanja. Sveučilište u Iowi, u suradnji s Centrom za društvena i bihevioralna istraživanja sa Sveučilišta Sjeverne Iowe, provelo je anketu o kockarskim aktivnostima na 356 stanovnika istočne Iowe starijih od 18 godina. Sudionici su podijeljeni prema rezultatima na South Oaks Gambling Screen (SOGS), instrumentu, u kojemu sudionici procjenjuju svoje radnje povezane s kockanjem na ljestvici od 1 (nema problema) do 5 (ovisnost).

Zatim su autori usporedili rezultate s onima dobivenim u sličnim istraživanjima iz 1995. i 1989. godine te su otkrili da se postotak ljudi koji nisu kockali povećao sa 72% (1995) na 83% u najnovijoj studiji. Podatci iz 1989. godine vrlo su slični trenutnima: 86% ljudi nije kockalo, a važno je napomenuti da tada nije postojala nijedna kockarnica u državi.

Donald Black, profesor psihijatrije na Sveučilištu u Iowi, bavi se istraživanjem kockara i kockarskih navika od kraja 90-ih. Kaže kako bi dobiveni podatci mogli utjecati na planove proširenja upravitelja kockarnica te na pravne kriterije za dozvolu gradnje istih.

„Izgleda da u društvu postoji točka zasićenja nakon koje dodatne mogućnosti za kockanje više ne privlače ljude“, kaže Black. „To vrijedi i za problematične kockare. Izgleda da se oni jednostavno priviknu.“

Prevalencija ovisnika o kockanju, onih s najvećim rangom na SOGS skali, smanjila se s gotovo 2% 1995. godine na 1,4% u provedenome istraživanju unatoč udvostručenju kockarnica – s deset kockarnica 1995. godine (uključujući tri trkaće staze koje su uvele automate za klađenje te godine) na 21 kockarnicu danas.

Ipak, broj onih sudionika provedene studije koji su se svrstali u kategoriju ovisnika o kockanju znatno je veći u odnosu na 0,1% sudionika iz 1989. godine. Moguće je da „su kockarnice imale veći utjecaj na problematične kockare, ali je došlo do stabilizacije“, primjećuje Black. To podupire i podatak da se postotak stanovnika koji su izjavili da povremeno kockaju (rang 1 ili 2 na SOGS skali) spustio s 23% 1995. na trenutnih 14%.

Rezultati se mogu primijeniti i na druga područja

Kada je upitan mogu li se rezultati koje je dobio u ovom istraživanju primijeniti i na neke druge krajeve svijeta, Black je dao potvrdan odgovor. On nadodaje kako bi se rezultati, premda dobiveni na uzorku stanovnika Iowe, mogli generalizirati i na druga područja. Smatra da podupiru teoriju Howarda Shaffera, psihologa u harvardskoj Medicinskoj školi, koji je proučavao utjecaj kockanja u Nevadi prepunoj kockarnicama te je otkrio da broj ovisnika o kockanju nije znatno veći nego u drugim državama.

Black uspoređuje fasciniranost ljudi kockarnicama sa zadivljenosti djeteta novom igračkom. Naravno da je na početku zanimljiva, ali nakon određene točke gubi se efekt novine. Ako se ipak želite okušati u kockanju, preporučamo da isprobate online kockarnicu all slots online casino koju smo već i spomenuli na početku ovog članka.