Tijekom tri godine, dr. Dublin i njezini suradnici pratili su preko 1400 pacijenata Group Health u kojih je recentno dijagnosticirana atrijalna fibrilacija. Navedene su “slučajeve” usporedili sa preko 2200 “kontrola”. Kontrole su se podudarale u pojedinim slučajevima ovisno od dobi, spolu, godini, te činjenici jesu li liječeni od visokog krvnog tlaka. No, za razliku od testiranih slučajeva, nisu patili od atrijalne fibrilacije.
Studija dr. Dublin prva je takve vrste koja propituje odnos atrijalne fibrilacije i trajanja pacijentova dijabetesa te razine šećera u njihovoj krvi. Za razliku od većine prethodnih studija, ova je također bila prilagođena pacijentovoj težini, što je važno jer su podjednako i dijabetes i atrijalna fibrilacija učestaliji u težih ljudi.
Evo do kakvih je zaključaka došla:
– Dijabetičari su izloženiji 40%-tnoj vjerojatnosti dijagnosticirane atrijalne fibrilacije, no što su to ljudi bez dijabetesa.
– Sa svakom dodatnom godinom proživljenog dijabetesa rizik od atrijalne fibrilacije viši je za 3%.
– Kod pacijenata s visokim šećerom u krvi (glikoliziranim hemoglobinom, također poznatim i kao HBA1c višim od 9%), rizik od fibrilacije pretkomore dvaput je izraženiji nego u ljudi bez dijabetesa.
– Zato kod oboljelih sa pravilno kontroliranim dijabetesom (HBA1c 7% i manje) govorimo o otprilike podjednakoj vjerojatnosti dijagnosticiranja atrijalne fibrilacije kao i u ljudi bez dijabetesa.
“Kada dijabetičar ima simptome kao što su srčane palpitacije, kliničari bi trebali biti sumnjičaviji u pogledu atrijalne fibrilacije kao potencijalnog uzroka”, smatra dr. Dublin. “Ovaj poremećaj srčanog ritma važno je dijagnosticirati, jer se može liječiti lijekovima kao što su varfarin koji može spriječiti mnoge srčane udare do kojih bi atrijalna fibrilacija u suprotnom mogla dovesti.
Uza ovakav tip studije “kontroliranog ispitivanja”, teško je utvrditi kome osigurati prednost — dijabetesu ili atrijalnoj fibrilaciji — naspram nasumičnog ispitivanja, smatra dr. Dublin. “No naši zaključci o povišenom riziku od atrijalne fibrilacije razmjerno vremenskom trajanju primjene lijekova za dijabetes na pacijentima, te uz povišenu zastupljenost glukoze u krvi, jasno ukazuju na činjenicu da dijabetes može izazvati fibrilaciju atrija.” Kao mjeru trajanja oboljenja pacijenta, dr. Dublin koristila je vrijeme od iniciranja primjene lijekova za dijabetes.
Studija dr. Dublin financirana je putem stipendija Veterans` Affairs Health Services Research & Development te Paul Beeson Career Development Award u sklopu National Institute of Aging. The Beeson Award podjednako tako djelomično podržavaju American Federation for Aging Research, the Hartford Foundation, the Atlantic Philanthropies i the Starr Foundation. The National Heart, Lung, and Blood Institute financira studiju o srčanom i vaskularnom zdravlju, koja prikuplja podatke o novodijagnosticiranim pacijentima Grupe Health na atrijalnu fibrilaciju i druga kardiovaskularna stanja. Studija fibrilacije atrija, ostvarenje dr. Susan Heckbert u koautorstvu s dr. Dublin, ima za cilj pronaći nove faktore koji povećavaju rizik od razvoja treperenja gornje srčane komore (atrija).
Oko 1% ljudi — i gotovo 9% osoba u dobi iznad 80., pate od fibrilacije atrija, prema dr. Heckbert, profesoru epidemiologije i znanstvenom istražitelju Washingtonskog sveučilišta te pomoćnog istraživača u sklopu Cardiovascular Health Research Unit-a Group Health Research Institute-a. U mnogim slučajevima, atrijska fibrilacija nema simptoma i nije nužno opasna po život. No, zato može dovesti do lupanja srca, nesvjestice, umora ili kongestivnog zatajenja srca. Fibrilacija atrija također mogu dovesti do stvaranja otoka krvi te povremeno i do ugrušaka u atrijima. Kada se dijelovi ugrušaka otkinu i napuste atrij, mogu dovesti do embolijskih udara, kao što je to slučaj u više od 70 000 Amerikanaca godišnje.
Izvor: Group Health Research Institute
