Prije samo nekoliko godina, Dan Farber baš je radio na terenu u Peruu sa svojim studentima kad se dogodio potres na području Piscoa magnitude 8.0. Kako je Farber znanstvenik koji se bavi aktivnom tektonikom peruanskih Anda, što financira Institut za geofiziku i planetarnu fiziku Nacionalnog laboratorija Lawrence Livermore, kolege su ga zamolili da sudjeluje u brzoreagirajućoj skupini kako bi kartirali štetu nastalu seizmičkom deformacijom i instalirali sustav geodetskih postaja.
Iskoristio je priliku da instalira mrežu globalnih pozicijskih sustava (GPS) kako bi zabilježio reakciju nakon potresa i prikupio važne geološke podatke za bolje razumijevanje dinamike litosfernih ploča u jednoj od najvećih subdukcijskih zona Zemlje – središnjem peruanskom megarasjedu.
U novom radu objavljenom u izdanju časopisa Nature od 6. svibnja, Farber i njegovi međunarodni kolege zaključili su da seizmičko kliženje u središnjem peruanskom megarasjedu ne ovisi o samim potresima. Kako se čini, pomicanje duž ove subdukcijske zone uzrokovano je potresima u istoj mjeri kao i aseizmičkim (nepotresnim) smicanjem uzrokovanim stalnim ili prolaznim kliženjem između ili direktno nakon potresa.
„Aktivni rasjedi sastavljeni su od područja koja se smiču pretežno tijekom potresa i od područja koja se smiču pretežno aseizmički“, kaže Farber. „Veličina, lokacija i učestalost potresa koji mogu nastati na području rasjeda ovise o tome gdje i kad će doći do aseizmičkog kliženja.“
Pisco potres jačine 8.0 koji se dogodio 2007. godine oštetio je subdukcijsko sučelje – gdje su se probile ravne površine koje su nosile najveći teret – između Nazca ploče i južnoameričke ploče, područje koje se podvlači otprilike 6 centimetara godišnje. Tijekom ovog događaja, dva određena područja odmakla su se jedno od drugoga u 60 sekundi u zoni koja je ostala `zaključana` između potresa. Događaj je također potaknuo aseizmičko naknadno smicanje nastalo trenjem na dva susjedna područja.
Najvažnije smicanje nakon potresa podudara se s rubnom subdukcijom Nazca ploče, za koju se čini da se uzastopno ponašala kao barijera seizmičkom razornom napredovanju u prošlosti.
Kad sve zbrojimo, aseizmička (koja ne uzrokuju potrese)smicanja zauzimaju između 50 i 70 posto smicanja u ovom dijelu megarasjeda u središnjem Peruu. Budući da mnoga premještanja sučelja prođu aseizmički (bez potresa), potres jačine ovog potresa iz 2007. godine prema procjenama javit će se samo svakih 250 godina.
Ostali suradnici bili su sa Institut de Recherche pour le Développement, the Instituto Geofisico del Peru, California Institute of Technology, Géosciences Azur, University of California Santa Cruz i Université Paul Sabatier/CNRS/IRD.
Izvor: DOE/Lawrence Livermore National Laboratory
