Prekovremeni rad poguban je za srce, govore rezultati dugogodišnje studije koja uključuje preko 10 000 londonskih državnih službenika.
U istraživanju, objavljenom 12. svibnja u European Heart Journal, tvrdi se da, u usporedbi s ljudima koji ne rade prekovremeno, ljudi koji rade tri i više sati dulje od uobičajenog, sedmosatnog radnog dana, izloženi su 60% većem riziku od kardiovaskularnih bolesti kao što su smrtnost uslijed srčanih oboljenja, nesmrtonosan infarkt miokarda i angina.
Dr. Marianna Virtanen, epidemiolog s Finnish Institute of Occupational Health (Finskog instituta za medicinu rada, Helsinki) te londonskog University College (Ujedinjeno Kraljevstvo), rekla je: “Povezanost dugih radnih sati i koronarnih bolesti srca ne ovisi u tolikoj mjeri o nizu rizičnih faktora koje smo mjerili na početku istraživanja, kao što su pušenje, prekomjerna tjelesna težina ili visok kolesterol.
“Naša istraživanja pretpostavljaju povezanost prekomjernog radnog vremena i povećanog rizika od KBS-a (Koronarne bolesti srca), no potrebna su daljnja istraživanja prije no što možemo pouzdano tvrditi da prekovremeni rad dovodi do KBS-a. Osim toga, potrebna su daljnja istraživanja o preostalim zdravstvenim problemima, kao što su depresija i dijabetes tipa 2.
” Studija Whitehall II osmišljena je 1985. godine, a uključivala je 10 308 pripadnika uredskog osoblja u dobi od 35 do 55 godina iz 20 odjela londonskog ureda državne službe. Podaci su prikupljani u redovitim razmacima, dok je u trećoj fazi, između 1991. i 1994. godine, uvedeno pitanje radnoga vremena.
Najnovija analiza bavi se rezultatima 6014 ljudi (4262 muškaraca i 1752 žena), u dobi od 39 do 61 godine, praćenih od 2002. do 2004., što je ujedno i najrecentnija faza za koju su podaci o kliničkom pregledu dostupni.
Tijekom prosječno 11.2 godina praćenja, dr. Virtanen i njezini suradnici u Finskoj, Londonu i Francuskoj, potvrdili su 369 slučajeva smrtonosnog KBS-a, nesmrtonosnog infarkta miokarda odnosno angine.
Nakon prilagodbe sociodemografskim faktorima kao što su dob, spol, bračni status i radna skupina, utvrdili su da je prekovremeni rad u trajanju od tri do četiri sata (no ne i jedan do dva sata) povezan sa 60% učestalijom pojavom KBS-a u usporedbi sa redovnom satnicom.
Daljnje prilagodbe na ukupno 21 faktor rizika nisu pokazale značajnija odstupanja u dobivenim rezultatima. Istraživači su uočili niz mogućih objašnjenja povezanosti bolesti srca i prekovremenog rada.
Njihovi rezultati ukazuju na povezanost prekovremenog rada s biheviornim uzorkom tipa A (osobe s uzorkom tipa A sklone su agresiji, kompetitivne su, napete, svjesne vremenskog utjecaja i općenito neprijateljski raspoložene), psihološkom boli koja vodi depresiji i anksioznosti, a moguće i nedostatku sna, ili jednostavno nedovoljno vremena za opuštanje prije utonuća u san. <>Preostala moguća objašnjenja su: visoki krvni tlak povezan sa radnim stresom, no ostaje “prikriven”, budući da nužno nije vidljiv na liječničkom pregledu; “bolest prezentizma” prema kojoj su zaposlenici skloni prekovremenom radu učinkovitiji dok su na bolovanju, ignorirajući pritom simptome bolesti te odbijajući liječničku pomoć i konačno, moguće je da su u poslovima sa većom slobodom i širinom u donošenju poslovnih odluka, unatoč prekovremenom radu, ljudi vjerojatno izloženi manjem riziku od koronarnih bolesti srca.
Međutim, dr. Virtanen drži da njihova otkrića nisu nipošto vezana uz bilo koji od prethodno navedenih faktora, te stoga ne moraju nužno osigurati cjelovito objašnjenje zašto bi prekovremeni rad trebao biti povezan s povećanim rizikom od pojave koronarnih oboljenja. Osim toga, dr. Virtanen je rekla: “Nismo mjerili pridonose li naknadne promjene navedenih faktora tijekom razdoblja praćenja promjeni uzajamne povezanosti. Jedno od prihvatljivih objašnjenja povećanog rizika moglo bi biti da su neprimjerene životne navike ili promjene u faktorima rizika učestalije među onima koji rade prekovremeno u usporedbi s onima koji odrađuju normalnu satnicu. Druga je mogućnost da kronična izloženost stresu (nerijetko povezana s prekovremenim radom) negativno utječe na metaboličke procese.
Ove postavke važno je potanko istražiti u budućnosti.” U svome članku autori podjednako upozoravaju: “Premda je naša skupina državnih službenika uključivala nekolicinu radnih skupina, nije uključivala radničku klasu. Stoga, ostaje nejasno je li moguće naše rezultate generalno primijeniti na radničku klasu i zaposlenike u privatnom sektoru.”
Viši autor studije, Mika Kivimäki, profesor socijalne epidemiologije na londonskom University College, najavio je skorašnje planove razvoja ovoga istraživanja: “Trenutno ne postoji istraživanje o tome utječe li smanjenje prekovremenog rada na smanjenje rizika od pojave koronarnih bolesti srca. Stoga su neophodna daljnja istraživanja na ovu temu”, kazao je: “Naša vlastita buduća istraživanja obuhvatit će analizu podataka tijekom pojedinih vremenskih razdoblja kako bismo istražili nagoviješta li dugotrajno radno vrijeme promjene u načnu života, mentalnom zdravlju i tradicionalnim faktorima rizika, kao što su krvni tlak, glukoza i kolesterol.
Nadamo se da će ovo istraživanje pridonijeti širem razumijevanju mehanizama inherentnih uzajamnoj povezanosti dugih radnih sati i koronarnih bolesti srca. Jednako ćemo tako istražiti pridonosi li prekovremeni rad povećanom riziku od depresije, kao što se u recentnim istraživanjima navodi da depresija doprinosi povećanom riziku od koronarnih bolesti srca.
” Komentirajući istraživanje u sklopu uvodnog čanka, Gordon McInnes, profesor kliničke farmakologije na University of Glasgow`s Western Infirmary, Glasgow (Ujedinjeno Kraljevstvo), piše: “Ova otkrića mogla bi imati dublji smisao u kardiovaskularnoj procjeni rizika u zapadnoj populaciji i izvan nje.”
On naglašava upozorenja mnogih autora o ograničenjima studije, no piše: “Unatoč dosadašnjoj uzdržljivosti, navedeni podaci dio su čitavog niza neovisnih napora u učvršćivanju predodžbi da je radni stres moguće pripisati prekovremenom radu, te njihovoj povezanosti s povećanim rizikom od koronarnih bolesti srca.
Trend povezivanja rizika s brojem prekovremenih sati rada podupire ovaj zaključak. Ukoliko je konačan ishod doista uzročan, čitava stvar umnogome je ozbiljnija no što se to obično priznaje. Stres induciran prekovremenim radom može uvelike pripomoći razvoju kardiovaskularnih bolesti. ”
U jeku pronalaska odgovora na mnoga otvorena pitanja, prof. McInnes piše: “Liječnici bi trebali postati svjesni opasnosti prekovremenog rada i najozbiljnije shvatiti simptome kao što su bol u prsima, te pratiti i liječiti kardiovaskularne faktore rizika, poglavito krvni tlak, savjetovati odgovarajuće promjene u načnu života .
” On zaključuje citiranjem engleskog filozofa Bertranda Russella: “Da sam liječnik, svakome pacijentu koji ne može bez rada, propisao bih godišnji odmor.”
Izvor: European Society of Cardiology
