Naša preokupiranost poslovnim obvezama ponekad kao da je izvan naše kontrole, dok mi jednostavno zaboravljamo na male stvari koje na osobit način pridonose našim životima, a naše voljene čine vrijednima pažnje.
Najnoviji članak objavljen u časopisu Personal Relationships navodi metode zahvalnosti koje možemo iskoristiti kako bismo osnažili našu romantičnu vezu te kako bi nam to pripomoglo postići i zadržati zadovoljstvo s našim partnerom.Ljudska stvorenja neovisna su, a ljudi neprestano čine jedni drugima usluge.
Jednostavno zato što pojedina osoba čini nešto za drugu osobu automatski ne znači i da će takvo što polučiti osjećajem zahvalnosti.
Ne samo da najvjerojatnije uopće nećemo osjećati zahvalnost, već bismo mogli osjećati čitav niz najrazličitijih reakcija od zahvalnosti, odbojnosti, preko nerazumijevanja pa sve do osjećaja neizmjerne dužnosti.
Pozitivan način razmišljanja pokazao se dugoročno korisnim u našemu emocionalnom životu.
Produljenje života ovakvim pozitivnim emocijama i zahvalnost koju osjećamo prema svojim ljubavnim partnerima deseterostruko mogu povećati korist pozitivnog razmišljanja, tvrde autori najnovije studije.
Glavni autor, dr. Sara Algoe govori: “Osjećaji zahvalnosti i velikodušnosti korisni su u učvršćivanju odnosa sa ljudima do kojih nam je stalo, te su od obostrane koristi po onoga koji daje, kao i onoga koji prima.”
Autori pretpostavljaju da je osjećaj zahvalnosti prilagodljivog karaktera, te nam naposljetku pomaže pronaći, podsjetiti nas, te vezati nas uza ljude kojima je stalo do naše dobrobiti.
Događaji kao što su kada jedan od partnera planira pripremanje slavljeničkog ručka dok je drugi partner upravo zaslužio promaknuće, vođenje djece u posjet zoološkom vrtu kako bi drugi partner mogao proboraviti određeno vrijeme odmora ili zaustavljanje kako bi smo pokupili omiljenu kavu za van našega partnera upravo su primjeri izražavanja zahvalnosti koji bi mogli osnažiti romantične odnose, ako se primatelj osjeća jednako zahvalan.
Autori studije odabrali su preko šezdeset i pet parova koji već uživaju određenu povijest poznanstva, nalaze se u zadovoljavajućim i predanim odnosima.
Sitne, svakodnevne fluktuacije u kvaliteti pojedine veze pouzdano su bili označeni osobnim osjećajima odnosno osjećajem zahvalnosti svake pojedine osobe.
Usporedo s proživljavanjem osjećaja zahvalnosti eventualne posljedice na vezu također su bile vidljive.
Ovo istraživanje nameće zaključak da čak i svakodnevno osjećanje zahvalnosti služi kao važan mehanizam održavanja intimnih odnosa, ponašajući se kao svojevrsna injekcija adrenalina pojedinoj vezi.
Autori istraživanja tvrde da ovakav emocionalan odgovor može biti koristan u vezama koje prolaze kroz teško razdoblje ili u kontekstu u kojemu su ljudi već uspostavili čvrstu i zadovoljavajuću vezu – tračak zahvalnosti mogao bi predstavljati neophodnu nit poveznicu održanja veze.
Privremenim mijenjanjem perspektive osobne veze, svakodnevna zahvalnost može se činiti kao injekcija adrenalina u osnaženju romantičnih odnosa.
Međutim, autori odmah upozoravaju da izražavanje redovnog emocionalnog odgovora u vidu osjećaja neizmjerne zaduženosti partneru nipošto ne znači i automatsko olakšavanje održavanja veze.
Neizmjeran osjećaj obveze prema partneru podrazumijeva potrebu uzvraćanja geste ljubaznosti.
To bi moglo pomoći u održavanju mehanizma veze kao takvog, no ne znači nužno različite prednosti ili dugoročno poboljšanje kvalitete veze uslijed izražavanja osjećaja zahvalnosti.
Algoe tvrdi, “Zahvalnost je okidač čitava niza reakcija kod osoba koje je u danom trenutku osjećaju, mijenjajući viđenje pojedine osobe naspram velikodušnog dobročinitelja, upravo kao i motivacije prema dobročinitelju.
Ovo osobito vrijedi kada osoba iskazuje osjećaj skrbi o potrebama i željama partnera.”
Izvor: Wiley-Blackwell
