Koristeći instrumente smještene na NASA-inoj STEREO svemirskoj letjelici, četiri postdoktoranta u Berkeleyovom laboratoriju svemirskih znanosti uspjeli su pratiti komet dok je prilazio Suncu i procijeniti vrijeme i mjesto udarca.
STEREO (Solar TErrestrial RElations Observatory), lansiran 2006. godine, sastoji se od dvije identične svemirske letjelice koje orbitiraju oko Sunca, jedna ispred, a druga iza Zemlje pružajući stereo pogled na Sunce. Istraživači su potom pogledali podatke od zemaljskog Mauna Loa Solarnog opservatorija na Havajima, te su otkrili prikaz u predviđenoj točki nečega nalik kometu koji se približava rubu Sunca iz smjera iza Solarnog diska.
“Vjerujemo da je ovo prvi put da je komet praćen u 3D prostoru ovako nisko u Sunčevoj koroni”, izjavila je Claire Raftery, postdoktorantica netom pristigla na UC Berkely sa Sveučilišta Sveto Trojstvo u Dublinu. Tim je prezentirao ove podatke 24. svibnja na sastanku Američkog astronomskog društva u Miamiu, Florida.
Kometi koji orbitiraju oko Sunca sastavljeni su od prašine, stijena i leda, rijetko se se mogu pratiti blizu Sunca jer ih Sunčeva svjetlost jednostavno nadjača. Ovaj je komet preživio vrućinu korone i nestao u kromosferi, isparivši na 100 000 stupnjeva Kelvina. Raftery i njeni kolege, Juan Carlos Martinez-Oliveros, Samuel Krucker i Pascal Saint-Hilaire, zaključili su da je komet vjerojatno pripadnik Kreutz obitelji kometa, roja trojanskih ili grčkih kometa koje je Jupiter izbacio iz svoje orbite 2004. godine, te da je napravio svoj prvi jedini prelet oko Sunca. Roj je vjerojatno nastao raspadanjem većeg kometa.
Martinez-Oliverosovu pažnju privukao je komet nakon što je vidio da ga se spominje u sažetku promatranja napravljenih STEREO-m i SOHO-m (Solar and Heliospheric Observatory) 12. ožujka 2010. godine. Kometov dugi, jarki rep sastavljen od prašine i iona označio ga je kao Sunčev komet kojeg su uočavali solarni astronomi i zvjezdarnice poput SOHO-a. Pretpostavljajući da će obići oko Sunca, znanstvenici su odlučili provjeriti da li su STEREO podaci dovoljno dobri da pomoću njih izračunaju njegovu putanju.
Zapravo, podaci su bili dovoljno dobri da su po njima mogli ucrtati putanju dva dana prije sudara. Procijenivši zonu sudara u krugu od 1000 kilometara u promjeru, tražili su online podatke Mauna Loa solarnog opservatorija kako bi odredili hoće li moći vidjeti komet blizu Sunčevog ruba u ultraljubičastom dijelu spektra.
Otkrili su kratku putanju, koja je trajala otprilike šest minuta, samo nekoliko tisuća kilometara iznad Sunčeve površine u milijun stupnjeva vrućoj koroni i 100 000 stupnjeva vrućoj kromosferi. Na temelju kometovog relativno kratkog repa, dugačkog otprilike 3 milijuna kilometara, znanstvenici vjeruju da je komet sadržao teže elemente koji ne isparavaju smjesta. Ovo bi također trebalo objasniti kako se probio tako duboko u kromosferu, preživjevši jake Solarne vjetrove i ekstremne temperature prije no što je ispario.
Tim je za svoje istraživanje koristio dva kronografa na STEREO A i B i nekoliko instrumenata na SOHO-u, “pokazujući važnost promatranja iz više pozicija nesolarnih fenomena”. Svi članovi tima proučavaju eksplozivne događaje na Suncu, popu koronalnih masenih izbacivanja i vrućih ioniziranih plazmi koje izbacuju u Svemir. Izlet istraživača u fiziku kometa bio je čisto slučajan, utvrdili su.
“Ovo je trebala biti vježba, ali je preuzela naše živote”, dodala je Raftery.
Izvor: University of California – Berkeley
