Mnogi znaju da je ambergris ili sivi amber rijetka supstanca koju proizvode kitovi i koja se dodaje parfemima. No, znate li što ga to čini tako mirisnim?
Ambergris ili sivi amber je čvrsta, voskasta i zapaljiva supstanca, mutno sive ili crne boje osebujnog puderastog mirisa sa slatkastom nijansom mošusa i mora. Ambergris je žučni sekret koji proizvodi kit ulješura ili ‘spermasti’ kit konzumiranja liganja i sipa. Amberis je stoga, prepun kljunova tih životinja.
Ulješura je najveći kit zuban i najveća životinja sa zubima na Zemlji. Može narasti do 18 metara i težiti i do 50 tona. Njegova ogromna glava ispunjena je spermacet organ koji je ispunjen tvari koja svojom konzistencijom podsjeća na spermu pa su je nekadašnji kitolovci tako i nazvali.
Ambergris nastaje kao žučna sekrecija crijeva ulješure i može ga se naći kako pluta po površini vode ili na pijesku na obali, a ponekad se može naći i u abdomenu kita. Dok je svjež, tamne je boje, rijedak i vrlo neugodnog mirisa, no pod utjecajem sunca, morske vode i atmosfere poprima sve svjetliju boju, a na kraju postane potpuno bijel. Tada i njegov miris dobija profinjenu i blagu, slatkastu zemljanu notu. Upravo radi toga od najstarijih je vremena bio korišten kao supstanca za poboljšanje i učvršćivanje delikatnih i nestalnih mirisa jer se njegovom upotrebom postiže njihova dugotrajnost. Navodno je jedna jedina kap tinkture ambergrisa nanesena na papir i stavljena među stranice knjige dovoljna da knjiga ostane mirisna i više od 40 dana, a prsti kojima ga se dodirne mirišu i po nekoliko dana čak i uz redovito pranje ruku.
Zbog tih svojih svojstava korišten je od najranijih vremena u mnoge svrhe – od afrodizijaka do začina. U Africi i Kini cijenili su ga i 1.000 godina prije Krista, vjerovali su da dolazi iz pljuvačke morskih zmajeva koji spavaju na morskim stijenama, a njihova slina kaplje u ocean. Stari Egipćani su ga pak, koristili kao tamjan, Grci su ga stavljali u vino da bi pojačali njegovo djelovanje, a koristio se i kao supstanca za proizvodnju parfema na Bliskom Istoku i Rimskom Carstvu. Arapi su ga cijenili i kao lijek za srce, glavu i epilepsiju.
Ambergris se, većinom, može naći na južnoj zemljinoj polutci. Uglavnom ga ima u Atlantskom Oceanu, na obalama Brazila, Madagaskara i Afrike, Malajskom arhipelagu, Kini, Japanu, Indiji, Australiji i Novom Zelandu, no najveće količine dolaze s Bahama.
Ambergris se i danas koristi u modernoj parfemskoj industriji, ali zbog cijene (450 grama stoji oko 5.000 dolara) i smanjenog obima lova na kitove koriste se biljne zamjene dobivene iz biljaka koje posjeduju ambrein, mirisnu supstancu ambergrisa, kao što su Labdanum, Monarda i Angelika, prenosi dnevnik.hr