Izljevi nafte mogu povećati razine toksičnog arsena u moru, stvarajući dodatnu dugoročnu prijetnju morskom ekosustavu prema istraživanju objavljenom danas u časopisu Water Research.
Arsen je otrovan kemijski element kojeg nalazimo u mineralima i prisutan je u nafti. Visoke razine arsena u morskoj vodi mogu omogućiti toksinu da uđe u hranidbeni lanac. Tamo on može poremetiti proces fotosinteze kod morskih biljaka te povećati šanse za genetske promjene koje mogu uzrokovati urođena oštećenja i promjene u ponašanju kod živog svijeta vode. Također, on ubija životinje kao što su ptice koje se hrane morskim stvorenjima na koja je djelovao arsen.
U današnjoj studiji skupina s Imperial College London otkrila je da izljevi nafte mogu djelomično blokirati prirodni sustav filtracije mora i spriječiti ga da očisti morsku vodu od arsena. Istraživači kažu da njihova studija rasvjetljuje novu toksičnu prijetnju od naftne mrlje u Meksičkom zaljevu. Arsen se prirodno javlja u moru, no sedimenti na morskom dnu filtriraju ga iz morske vode, što drži razine arsena koji se prirodno pojavljuje u moru niskima. Međutim, arsen se također ispušta u more s otpadnim vodama iz naftnih bušotina i iz slučajnih izljeva nafte te istjecanja iz podzemnih spremnika nafte.
U studiji istraživači iznose kako su otkrili da izljevi nafte i istjecanja začepljuju sedimente na morskom dnu naftom, što sprečava sedimente da se vežu s arsenom i zakopaju ga na sigurno pod zemljom naknadnim slojevima sedimenta. Znanstvenici kažu da ovo zaustavljanje prirodnog sustava filtracije uzrokuje porast razina arsena u morskoj vodi, što znači da arsen može ući u morske ekosustave, gdje postaje koncentriraniji i otrovniji što se više uspinje u hranidbenom lancu.
Znanstvenici kažu da njihov rad pokazuje kako na kemiju sedimenata u Meksičkom zaljevu može utjecati trenutna naftna mrlja. Profesor Mark Sephton s Odsjeka za znanost o Zemlji i inženjerstvo na Imperial College London kaže: „Ne možemo točno izmjeriti koliko arsena trenutno ima u Zaljevu jer se mrlja kreće. Međutim, prava opasnost arsena je sposobnost akumuliranja, što znači da svaki idući izljev nafte podiže razine ovog zagađivača u morskoj vodi. Naša studija je pravovremeni podsjetnik da izljevi nafte mogu stvoriti toksičnu odbrojavajuću tempiranu bombu koja bi mogla ugroziti građu morskog ekosustava u budućnosti.“
Wimolporn Wainipee, student postdiplomskog studija i vodeći autor studije s Odsjeka za znanost o Zemlji i inženjerstvo na Imperial College London dodaje: „Proveli smo našu studiju prije nego se dogodio izljev u Meksičkom zaljevu, no ona nam daje velik uvid u potencijalnu novu opasnost za okoliš u ovoj regiji. Tisuće galona nafte istječu u svjetske oceane svake godine iz velikih izljeva, bušenja u moru i rutinskog održavanja bušotina, što znači da su mnoga mjesta pod rizikom rastućih razina arsena, što bi dugoročno moglo utjecati na živi svijet vode, biljke i ljude koji ovise o morima da bi opstali.“
U svrhu istraživanja skupina je analizirala mineral pod imenom getit, jedan od najobilnijih morskih sedimenata na svijetu, koji je po sastavu željezov oksid. Skupina je provela pokuse u laboratoriju koji su oponašali uvjete u moru da bi vidjeli kako se getit veže na arsen pod prirodnim uvjetima. Otkrili su da morska voda mijenja kemiju getita te niske razine pH u vodi stvaraju pozitivnu promjenu na površini sedimenata getita, što ih čini atraktivnima negativno nabijenom arsenu. Međutim, znanstvenici su otkrili da dodana nafta stvara fizičku prepreku jer prekriva sedimente getita, što sprečava arsen u nafti da se veže na njih. Skupina je također otkrila da je nafta promijenila kemiju sedimenata, što je oslabilo privlačnost između getita i arsena.
U budućnosti istraživači planiraju analizirati druge minerale kao što su gline i karbonati koji su također sedimenti na morskom dnu. Sadržaj sedimenata varira od mora do mora i istraživači će analizirati kako nafta utječe na njihovu sposobnost da se vežu na arsen nakon izljeva.
Izvor: Imperial College London
