Prema novom istraživanju koje je objavio American Psychological Association, djeca i adolescenti kojima nedostaju socijalne vještine potrebne za rješavanje problema češće postaju nasilnici, žrtve nasilja ili oboje. Oni koji uz navedeni nedostatak imaju i problema u učenju gotovo redovito postaju nasilnici.
“Po prvi put smo analizirali rezultate ranijih istraživanja kako bismo vidjeli koje značajke pojedinca i okoline doprinose stvaranju ponašanja nasilnika, žrtve nasilja ili oboje u istoj osobi”, rekao je voditelj studije Clayton R. Cook s Louisiana State University. “Navedena ponašanja imaju neke zajedničke osobine, ali svako od njih nosi i neke jedinstvene osobine. Nadamo se da će nova saznanja pomoći da bolje razumijemo uvjete pod kojima se razvija nasilje i posljedice koje ono donosi za pojedinca i njegovu okolinu. Naša je želja razvijati bolju prevenciju i strategije za zaustavljanje nasilja prije njegova početka.”
Cook i njegovi suradnici s University of California Riverside pregledali su 153 studije koje se bave nasiljem posljednjih 30 godina. Otkrili su da je više nasilnika među dječacima nego među djevojčicama. I kod nasilnika i njihovih žrtava uočena je slaba razina socijalnih vještina koje pomažu u rješavanju problema. Više od bilo čega drugog, neuspjeh u školi i učenju predskazuje one koji će se ponašati nasilno.
“Tipični nasilnik teško rješava probleme s drugima i ima problema u školi “, rekao je Cook. “On ili ona obično ima negativne stavove i uvjerenja o drugima, sebe doživljava negativno, dolazi iz obiteljskog okruženja obilježenog sukobima i neodgovarajućim roditeljskim odnosima, negativno doživljava školu, lako potpada pod loš utjecaj vršnjaka. Tipična žrtva često je agresivna, nedostaju joj socijalne vještine, misli negativno, slabo rješava društvene probleme, dolazi iz negativnih obitelji, škola i društvenih okruženja i često je neprihvaćena i u većoj mjeri izolirana od vršnjaka “, rekao je Cook.
Tipičan nasilnik-žrtva (zlostavljač, ali i sam zlostavljan) ima negativne stavove i uvjerenja o sebi i drugima. On ili ona ima problema u društvenim interakcijama, ne raspolaže dobrim socijalnim vještinama za rješavanja problema, slabo uči i ne samo da je odbačen i izoliran od vršnjaka već lako potpada pod njihove negativne utjecaje, navodi se u studiji.
Ranije studije rađene su na uzorcima u rasponu od 44 do 26.430 ispitanika. Starost ispitanika iznosila je od 3 do 18 godina. Ispitanici su bili iz Sjedinjenih Država i Europe. Istraživači su koristili ocjene ispitanika o sebi, onu njihovih vršnjaka, učitelja i roditelja pri procjeni opsega nasilničkog ponašanja. Praćena je agresija i viktimizacija, ponašanja: prkosno, agresivno ili problematično, povlačenje, depresija, anksioznost i izbjegavanje davanja odgovora, socijalna kompetencija, uvjerenja, osjećaji i misli, školski uspjeh, obiteljska sredina, školsko okruženje, okruženje u zajednici, status među vršnjacima i podložnost njihovu utjecaju.
Autori su utvrdili da godine igraju važnu ulogu u načinu izražavanja agresije ili potiskivanju osjećaja kako kod nasilnika tako i kod žrtava. Mlađi nasilnici bili su prkosni, agresivni, destruktivni, a stariji nasilnici povučeni, depresivni i anksiozni. Mlađi nasilnici nisu bili toliko zabrinuti zbog odbacivanja i nepopularnosti među vršnjacima kao oni stariji. I starije su žrtve patile od depresije i anksioznosti više od mlađih žrtava. Prema navodima autora, većina programa koristi strategije uklanjanja nasilnika iz okoline. Postavljaju se dodatna pravila protiv nasilničkog ponašanja i traži se suradnja vršnjaka u izvještavanju o incidentima zlostavljanja u školama. Više rezultata svakako bi moglo donijeti uočavanje ponašanja i sredina koje mlade ljude vode u ponašanje nasilnika i/ili žrtve.
“Preporučujemo istovremeno interveniranje kod roditelja, vršnjaka i u školama”, rekao je Cook. “Podučavanje roditelja o pravilnim roditeljskim postupcima u obiteljskom okruženju, izgradnji ravnopravnih odnosa i razvijanju mirnog rješavanja problema koji se javljaju u životu svakog pojedinca mogla bi se ostvariti u školama, uz pomoć u učenju za one s teškoćama.”
Izvor: American Psychological Association
