Rezultati nove psihološke studije pobijaju poznatu tvrdnju Lava Tolstoja da “su sve sretne obitelji slične, dok je svaka nesretna obitelj nesretna na svoj način”.
Istraživanje je pokazalo da nesretne obitelji u načinu funkcioniranja odstupaju od sretnih na dva različita načina. Oba tipa nezdravih obiteljskih odnosa dovode do specifičnih teškoća njihove djece tijekom ranog školovanja. “Obitelji u kojima prevladavaju, zdravi su odnosi potpora i izvor stabilnosti u razdoblju kada djeca započinju sa svojim školovanjem. Nezdravi odnosi unutar obitelji izvor su dječjeg stresa i loše prilagođenog ponašanja u školi”, kaže Melissa Sturge-Apple, vodeća istraživačica u ovoj studiji i izvanredna profesorica psihologije na University of Rochester.
“Ova studija pokazuje da su obitelji bez dovoljno emocionalne topline, sklone prekomjernoj kontroli djece uzrok brojnih međusobno povezanih teškoća uočenih u prve tri godine školovanja. Radi se o teškoćama u rasponu od agresivnog i nediscipliniranog ponašanja do depresije i otuđenja”, objašnjava Sturge-Apple. “Autori studije također ističu da djeca iz obitelji obilježenih visokim razinama napetosti i sukoba te nametljivog roditeljstva češće pate od tjeskobe i socijalnog povlačenja tijekom svojih ranih školskih godina.”
Ispitivanje koje je trajalo tri godine obuhvatilo je 234 obitelji sa šestogodišnjom djecom. Određivani su tipovi obiteljskih odnosa i definirana su tri različita obiteljska profila – sretan ili kohezivan te dva tipa nesretnih – nedovoljno povezan i hladan. Rezultati studije objavljeni su u časopisu Child Development sredinom srpnja.
Kohezivni se tip obitelj odlikuje skladnim interakcijama, emocionalnom toplinom i čvrstim, ali fleksibilnim ulogama roditelja i djece. “Dovoljno je prisjetiti se obitelji Cosby”, kaže Sturge-Apple, nudeći primjer iz popularne TV serije o skladnoj simpatičnoj obitelji Huxtable. Nedovoljno povezane obitelji tek su djelomično emocionalno uključene i pružaju ograničenu količinu topline svojim članovima. U njima često tinjaju visoke razine neprijateljstva, razornih uplitanja uz ograničen osjećaj obiteljskog zajedništva. Sturge-Apple ilustrira ovaj tip obitelji emocionalno nesređenom obitelji Barone u seriji “Everybody Loves Raymond”.
Sljedeći tip nefunkcionalne obitelji odlikuje se međusobno hladnim odnosima članova, roditeljskom kontrolom mlađih članova, međusobnom zatvorenošću i udaljenošću. Samo naizgled ugodan život obitelji u predgrađu prikazan u filmu “Obični ljudi” daje sliku ovog tipa obiteljskih odnosa. Reagirajući na smrt svog najstarijeg sina, roditelji u filmu emocionalno se povlače ostavljajući dom bez topline, u kojemu se ne raspravlja o osjećajima. Iako studija daje čvrste dokaze o povezanosti obiteljske atmosfere i ponašanja u školi, autori upozoravaju da poremećeni obiteljski odnosi nisu odgovorni za sve pa čak ni za većinu poteškoća u školi. Ostali su faktori rizika život u kvartu s visokom stopom kriminaliteta, siromašne škole, skupine problematičnih vršnjaka i genetske osobine koje određuju da se jedno dijete razvija s više problema negoli drugo, objašnjava koautor studije Patrick Davies, profesor psihologije na University of Rochester.
Nova se studija temelji na staroj teoriji obiteljskih sustava uz identificiranje tri obiteljska tipa pomoću kliničkih opažanja. Ova studija po prvi put daje empirijsku potvrdu njihovog postojanja kroz praćenje složenih odnosa unutar obitelji: međusobne odnose bračnih partnera, interakcije djeteta i roditelja i onih u koje su uključeni svi članovi obitelji istovremeno, kaže Davies. “Dobili smo priliku pogledati širu obiteljsku sliku. Uočili smo da se ti stabilni obiteljski obrasci iskazuju u istom obliku u različitim odnosima tijekom životnog razdoblja.”
Istraživanje je otkrilo da su djeca iz hladnih obitelji pri polasku u školu pokazivala više agresivnog i nediscipliniranog ponašanja i više poteškoća pri usredotočavanju na učenje i prihvaćanje školskih pravila. Ova su se destruktivna ponašanja samo pogoršavala u nastavku školovanja. Nasuprot tomu, djeca iz slabije povezanih obitelji započinju školovanje s istim disciplinskim problemima ili depresijom i povlačenjem poput svojih vršnjaka iz kohezivnih obitelji. No u djece iz dvaju tipova nefunkcionalnih obitelji tijekom školovanja raste razina tjeskobe te osjećaj usamljenosti i otuđenja od vršnjaka i nastavnika. Autori zaključuju da su “djeca u ranim godinama školovanja posebno ranjiva zbog destruktivnih obrazaca koje stvaraju nezdravi odnosi u obitelji.”
Dio studije čini procjenjivanje obitelji, što je ostvareno uz pomoć roditeljskih i nastavničkih izvješća te izravnim promatranjem u laboratoriju. Obitelji su pozivane u laboratorij svake godine dva puta u razmaku od jednog tjedna. Tamo su oba roditelja s djetetom igrala interaktivnu igru Jenga u trajanju od 15 minuta, a drugom prilikom svaki je roditelj pojedinačno proveo s djetetom pet minuta u igri i pet minuta u spremanju igračaka. Od roditelja je također zatraženo da pred ispitivačima razgovaraju o dvije teme izabrane tako da izazivaju neslaganje. Susreti su snimani i kasnije analizirani radi određivanja obrazaca ponašanja u obitelji.
Istraživanje je pratilo kako se roditelji odnose jedno prema drugome. Bilježeni su svaka agresivnost, povlačenje, odnosno izbjegavanja i promatrana je sposobnost roditelja da zajednički djeluju u prisutnosti djeteta. Istraživači su obratili pozornost na stupanj emocionalne dostupnosti roditelja, pruža li pohvale i odobravanja ili jednostavno ne obraća pozornost na dijete tijekom zajedničke aktivnosti. Promatrači su također pratili kako se dijete odnosi prema majci i ocu, koliko napora mora uložiti da bi privolio roditelja da se uključi u zajedničku aktivnost te jesu li roditelji pritom nezainteresirani, suzdržani ili razdragani.
Izvor: University of Rochester
