Prema izračunima dr. Chrisa Smitha i fizičara Davea Ansela sa Sveučilišta u Cambridgeu Zemlja godišnje na težini gubi čak 10.000 tona.
Zbog gravitacije površina Zemlje godišnje privuče oko 40.000 tona svemirske prašine koja postaje dio njezine materije. Iz NASA-e pak ističu kako Zemlja godišnje zbog globalnog zatopljenja dobije oko 160 tona materije. ‘Ako dodajemo energiju u sustav, masa se mora povećavati’, kažu u NASA-i.
Sve više ljudi i građevina ne doprinose masi naše planete jer su ljudi i stvari napravljeni od materije koja se već nalazi na Zemlji i koja se samo ‘transformira’. Isto tako, većina raketa i satelita koji se šalju u orbitu Zemlje također se prije ili kasnije vrate na Zemlju, tako da niti tu ne gubimo na težini.
Zemljina jezgra pak, s vremenom gubi energiju, poput velikog nuklearnog reaktora koji troši gorivo. A manje energije znači i manja masa. Zemlja godišnje u tom procesu izgubi oko 16 tona. No, najveći gubitak mase je na vodiku i heliju. Zemlja godišnje gubi oko 95.000 tona vodika i 1.600 tona helija. Prelagani se da bi ih njezina gravitacija zadržala pa jednostavno odlaze u svemir.
Prema gore navedenim podacima nije teško izračunati da Zemlja godišnje gubi oko 50.000 tona što znači da je svake godine lakša za oko 0.000000000000001 posto.
Trebamo li biti zabrinuti? Znanstvenici kažu da ne. Vodika, kažu, ima dovoljno da ne može nestati još milijunima godina. Ipak, situacija s helijem je malo drugačija. On predstavlja 0.00052 posto volumena u našoj atmosferi, no pretežno je dobiven iz prirodnog plina procesom koji se naziva frakcijska destilacija. Tako da polako ali sigurno naš planet ulazi u deficit s helijem. Dobitnik Nobelove nagrade, fizičar Robert Richardson, jednom je izjavio da bi svaki balon napunjen helijem na sebi trebao imati cijenu od 100 dolara. I vjerojatno je u pravu kada znamo da je helij nužno potreban za rad primjerice, hlađenje supravodljivih magneta u MRI skenerima, da je zaslužan za nastanak silicija i kristala germanija te stvaranje titana i cirkonija.
