Zahvaljujući modernoj znanosti, znamo da ljubav živi u mozgu, a ne u srcu. Ali gdje je to u mozgu – i je li to na istom mjestu kao i seksualna požuda? Nedavno međunarodno istraživanje je prvo nacrtalo točnu mapu tih usko povezanih osjećaja.
“Nitko nikada nije stavio ove dvije stvari zajedno da vidi uzorke aktivacije u mozgu”, kaže Jim Pfaus, profesor psihologije na Sveučilištu Concordia. “Nismo znali što očekivati – oba osjećaja su mogla završiti kao potpuno odvojena. Ispada da su ljubav i seksualna želja aktivirali specifična, ali povezana područja u mozgu.”
Zajedno s kolegama u SAD-u i Švicarskoj, Pfaus je analizirao rezultate 20 odvojenih studija koje su ispitale moždanu aktivnost dok su ispitanici sudjelovali u zadacima kao što su gledanje erotskih slika ili fotografija svojih bližnjih koji su im značajni. Znanstvenici su udruživanjem tih podataka došli do prilike da sačine mapu ljubavi i žudnje u mozgu.
Oni su otkrili da su dvije posebne moždane strukture, insula i striatum, odgovorne za praćenje napredovanja od seksualne želje do ljubavi. Insula je dio moždane kore koji se nalazi duboko u području između temporalnog i frontalnog režnja, dok se striatum nalazi se u njezinoj blizini, unutar prednjeg mozga.
Ljubav i seksualna želja aktiviraju različite dijelove striatuma. Područje koje aktivira seksualna želja obično se aktiviraju stvarima koje su same po sebi užitak, kao što su seks ili hrana. Područje koje aktivira ljubav uključeno je u proces kondicioniranja po kojem se stvari uparuju s nagradom ili užitkom čime im se dodjeljuje inherentna vrijednost. To jest, kako se osjećaj seksualne želje razvija u ljubav, on se obrađuje na drugom mjestu u striatumu.
Pomalo iznenađujuće, ovo područje striatuma je također onaj dio mozga koji se povezuje s ovisnošću o drogama. Pfaus objašnjava da postoji dobar razlog za to. “Ljubav je zapravo navika koja se oblikuje počevši od seksualne želje te se razvija dalje kako se ta želja nagrađuje. To u mozgu funkcionira na isti način, kao kada ljudi postaju ovisnici o drogama”.
Iako ljubav može biti navika, to nije nužno loše. Ljubav aktivira različite putove u mozgu koji su uključeni u monogamiju i povezivanje u parove. Neka područja u mozgu su zapravo manje aktivna kad osoba osjeća ljubav nego kada osjeća seksualnu želju. “Dok seksualna želja ima vrlo specifičan cilj, ljubav je više apstraktna i složena, tako da je manje ovisna o fizičkoj prisutnosti nekog drugog”, kaže Pfaus.
Prema njemu, kognitivna neuroznanost je dala istraživačima duboko razumijevanje o tome gdje su u mozgu smješteni inteligencija i rješavanje problema, ali još uvijek ostaje puno toga za otkriti kada je u pitanju ljubav. “Vidim ovaj rad kao kamen temeljac”, kaže on, “za ono što se nadamo da će prerasti u više istraživanja u području neuroznanosti”.