Službeno radno vrijeme današnjih zaposlenika je od 9 – 17. No, prema istraživanju kompanije Mozy prosječni zaposlenik posvećuje svojem poslu vrijeme od 7:17 do 19:02 svakog radnog dana.
Iako službeno radno vrijeme i dalje traje uobičajenih osam sati, mnogi radnici prisiljeni su posvetiti se svojim poslovnim obavezama znatno dulje. Istraživanje je pokazalo da se tipični zaposlenik mentalno uključuje u poslovne obaveze neposredno nakon buđenja, prije nego li napusti svoj dom, a isključuje se tek putem prema kući.
Zaposlenici su danas uz mobitel i prijenosno računalo s internetskom vezom u mogućnosti rješavati poslovne zadaće na putu prema svom radnom mjestu ili povratku s njega, ali i od kuće.
Povećani broj službenih mobitela omogućio je čelnicima da mogu kontaktirati zaposlenike i izvan radnog vremena. Tako jedna trećina zaposlenika provjerava poslovne e-mailove ujutro prije početka službenog radnog vremena već nakon 7 sati, da bi uspjela zadovoljiti visoka poslovna očekivanja. U ured stižu oko 8:30 i napuštaju ga oko 17:30. Međutim, sve do 19 sati i dalje odgovaraju na poslovne pozive.
Ispitivanje je provela tvrtka Mozy među rukovodećim ljudima i zaposlenicima u Ujedinjenom kraljevstvu, SAD-u, Irskoj, Francuskoj i Njemačkoj.
Pokazano je da Britanci prednjače u količini slobodnog vremena koje žrtvuju poslovnim obavezama, a za njima slijede Amerikanci, Francuzi, Nijemci i Irci.
Na posao stižu oko 8:18, a napuštaju ga oko 17:48 te još oko dva sata po potrebi izvršavaju poslovne zadaće.
Međutim, istraživanje je pokazalo da postoji i druga strana medalje. Tako zaposlenici, tijekom boravka u uredu, smatraju normalnim obavljanje niza aktivnosti nevezanih uz posao, navodi Mozy.
Zaposlenici smatraju normalnim prati zube u uredu, ako su to propustili učiniti kod kuće, kupovati preko interneta, tuširati se u uredu nakon vježbanja u teretani. Iznenađuje tolerantni odnos čelnika na kašnjenje zaposlenika. Prosječni menadžer uglavnom je tolerirao kašnjenja zaposlenika od 37 minuta nakon početka radnog vremena.
To su nadoknađivali većim zahtjevima tijekom, ali i nakon radnog vremena. Jedan od deset čelnika smatrao je normalnim nazvati zaposlenika do 22 sata. Britanski čelnici su nešto suzdržaniji pa drže prihvatljivim nazivati zaposlenika do 19:31.
Provedeno istraživanje pokazuje da je razgraničenje između poslovnog i privatnog života sve slabije jer se oba aspekta života sve više isprepliću.