Nakon desetljeća eksperimentiranja, fizičari su napokon potvrdili pronalazak “najjače indikacije”, dokaza postojanja Higgsovog bozona – subatomske čestice važne za razumijevanje prostora, vremena i materije koju je fizičar Leon Lederman nazvao “božanska čestica”.
Jučerašnja objava, bazirana na istraživanjima u Odjelu za energiju Fermilab, pored Chicaga i drugih institucija, nije krajnji dokaz, ali je vrlo blizu. Objavljena je upravo za vrijeme velikog sastanka koji se održava ovog vikenda u Australiji, a na kojem će biti objavljena još mnoga istraživanja čestica iz CERN-a, velikog laboratorija u švicarskim Alpama.
“Ovo je jedan od najvažnijih elemenata za razumijevanje svemira,” rekao je Rob Roser, fizičar Fermilaba, “a ako ne postoji, moramo se vratiti i provjeriti naše pretpostavke o postojanju svemira”.
Roser je rekao kako je očekivao da će CERN-ovi znanstvenici ponuditi više dokaza o postojanju Higgsove čestice, kao i da će biti oprezniji. ” Higgsova čestica, ako postoji, prikazat će se na različite načine. Potrebna je upornost prije nego možemo potvrditi da smo ju pronašli.”
Fermilab posjeduje razbijač atoma nazvan Tevatron, koji je isključen prošle godine zbog CERN-ovog Velikog hadronskog sudarača (Large Hadron Collider – LHC) koji je mnogo učinkovitiji. Znanstvenici koji su koristili Tevatron morali su prebacivati velike količine prikupljenih podataka dobivenih razbijanjem subatomskih čestica pri brzini svjetlosti.
“Tijekom svog rada, Tevatron je stvorio tisuće Higgsovih čestica, ukoliko one uopće postoje, a na nama je da ih pokušamo pronaći u prikupljenim podatcima”, rekao je Luciano Ristori, fizičar Fermilaba i član Talijanskog instituta za nuklearnu fiziku (INFN). “Razvili smo sofisticiranu simulaciju i programe za analizu koji bi trebali identificirati Higgsove uzorke. Ipak, lakše bi bilo pronaći prijateljevo lice na sportskom stadionu između sto tisuća ljudi nego prepoznati Higgsovu česticu u milijunima sudara.”
Česticu je prvi puta predložio 1960. godine engleski fizičar Peter Higgs. Traženje te čestice potrajalo je desetljećima u upotrijebljene su ogromne količine energije za sudaranje subatomskih čestica u divovskim podzemnim tunelima, navođenih magnetskim poljima. Neovisni timovi napravili su nekoliko različitih eksperimenata kako bi se osigurala točnost istraživanja.
Pronalazak Higgsove čestice neće biti od neke velike vrijednosti, barem ne još, ali Roser to argumentira činjenicom da ni 1897. godine, kada je otkriven elektron, nitko nije mogao ni pretpostaviti koliki će utjecaj to otkriće imati na tehnologiju danas. Istraživači tvrde da će Higgsov bozon pomoći pri objašnjenju zašto mi, kao i ostatak svemira, postojimo. Objasnit će zašto materija stvorena u Velikom prasku ima masu i mogućnost spajanja. Bez toga, te čestice, kako su CERN-ovi znanstvenici objasnili u objavljenom radu, “svemir bi bio potpuno drugačiji od ovog kakvoga ga mi poznajemo. Ne bi bilo uobičajene materije, ne bi bilo kemije, biologije, a ni ljudi.”
