Od svih bioluminescentnih oblika života u dubokom moru, postoji jedno malo biće čije svijetlo posramljuje sva ostala. To je lignja krijesnica (engl. firefly squid; lat. watasenia scintillans), ponekad zvana “iskričava enope lignja” (engl. sparkling enope squid), u Japanu poznata kao “hotaru – ika”. Članica je obitelji cefalopoda i u rodu je s mnogim vrstama liganja diljem svjetskih oceana.
Lignja krijesnica dobila je ime po titrajućem svijetlu što ga emitiraju krijesnice. Lignje krijesnice se nalaze diljem Tihog oceana, ali ih se obično može naći na dubinama od otprilike 180 do 350 metara. Ova je lignja poznata po nevjerojatnom “light – showu” koji se odvija svake godine uz obalu Japana, gdje se lignje krijesnice okupljaju da bi se mrijestile.
U odnosu na obitelj liganja, lignja krijesnica je malena, otprilike sedam centimetara duga. Lignja krijesnica je opremljena posebnim organima koji proizvode svjetlost, nazvanim fotofori. Fotofori se nalaze na većem dijelu lignjina tijela i emitiraju duboku plavu svjetlost. Veliki fotofori se nalaze na vrhovima ticala i oko očiju. Tisuće malih fotofora se nalaze cijelom duljinom lignjina tijela, što joj daje sposobnost da emitira svjetlost cijelim tijelom. Svijetla mogu ujednačeno bljeskati ili se mogu pretvoriti u beskrajan niz različitih obrazaca bljeskova. Smatra se da taj “light – show” ima nekoliko funkcija. Koristi se u svrhu komunikacije s mogućim partnerima ili suparnicima. Također se može koristiti da lignja sakrije svoj oblik kako bi zbunila predatore i pobjegla. Od cijele obitelji liganja jedino se za lignju krijesnicu smatra da vidi i boje. Dok većina cefalopoda ima samo jedan pigment vida, lignja krijesnica ih ima tri. Također ima i dvostruku rožnicu na stražnjem dijelu oka. Te adaptacije za vid u boji možda omogućuju lignji krijesnici da razlikuje ambijentalnu svjetlost i bioluminiscenciju, te joj pomaže da dekodira obrasce svjetlosti koju proizvode drugi pripadnici njene vrste.
Lignja krijesnica je aktivan predator. Vjeruje se da koristi plavo svijetlo i u svrhu privlačenja plijena. Bljeskovi svijetla mogu privući male ribe, pa onda navaliti na njih svojim snažnim ticalima (krakove upotrebljava za plivanje). Većinu dana lignje krijesnice provode na dubini od otprilike 350 metara, a po noći migriraju na površinu kako bi pronašle hranu prije nego se ponovo vrate u dubine.
Sezona mriješćenja za lignje krijesnice traje od ožujka do svibnja. U to vrijeme, može ih se vidjeti kako se okupljaju u velikom broju u blizini obale Toyoma Baya u Japanu. Broj lignja koje se okupljaju kako bi se mrijestile i polegle ikru može doseći i milijardu. Jednom kad ispusti ikru i kad se ona oplodi, odrasla lignja umire. To je kraj jednogodišnjeg životnog ciklusa lignje krijesnice. Taj godišnji “light – show” toliko je spektakularan da je proglašen posebnim prirodnim spomenikom. Toyama Bay se nalazi iznad dubokog kanjona, u obliku slova “y” u kojem morsko dno naglo pada u dubinu. Tok morskih struja obično izvire iz dna tog kanjona i gura lignje na površinu. Ponekad se može naći veći broj liganja krijesnica nasukanih na obalu, što je fenomen koji je među lokalnim stanovništvom poznat kao “lignje se same utapaju”. Takav događaj može obuhvatiti kilometre obale, te ih osvijetliti mutnim plavim sjajem.
Ova se lignja smatra delikatesom u Japanu i love je u velikim količinama tijekom sezone mrijesta. Kako ribari u svoje ribarske brodove uvlače ulov, cijela površina mora počinje sjajiti jasnom kobaltno plavom bojom. Taj spektakl je tako nevjerojatan da turisti dolaze s turističkim brodovima kako bi gledali taj neobičan “light – show”.
Izvor: SeaSky
