Fosili su sačuvani ostaci ili tragovi drevnih životinja, biljaka ili drugih organizama. Sedimentne stijene su vrsta stijena na koju često nailazimo, koje imaju po nekoliko slojeva među kojima je, ponekad, moguće pronaći fosile.
Potrebno je više tisuća godina kako bi fosili nastali. Tijekom godina u kostima mrtvih životinja dolazi do mineralizacije. Ta pojava zamijene minerala fosilizira ostatke organizma ili ostavlja otisak organizma u sedimentnim stijenama. Čitava tijela biljaka, ptica i ostalih životinja fosilizirana su na takav način u razdobljima od nekoliko tisuća godina. Povremeno su i otisci stopala, tragovi, staze i čak jazbine pronađeni u obliku fosila.
Zbijanje
Mekan i stabilan pijesak može postati izrazito tvrd fosil, no taj postupak je nešto drugačiji. U tom slučaju, pritisak slojeva sedimenta igra ključnu ulogu. Temperatura je, također, važan čimbenik u ovome procesu. Temperatura zemlje zagrijava se, otprilike, 1° C svakih 100 stopa, odnosno 31 metar.
Prosječni pritisak povećava se za približno 3000 kilograma po metru kvadratnom svaki metar dubine. Takav porast pritiska i temperature je poznat kao zbijanje. Tim procesom krhke čestice sedimenta postaju stijene. Ponekad se neobične stvari poput krila leptira ili oči insekata znaju nalaziti kao fosili u sloju sedimentnih stijena. Proces u kojemu nastaje ugljen unutar zemlje ovisi o raznim slojevima zemljine kore. Ponekad pronalazimo fosile čak i u slojevima ugljena.
Još podataka o fosilima
Svi fosili i njihov položaj u fosilnim stijenama naziva se “fosilni zapis”. Većina fosila ima svoju minimalnu starost. Proces fosilizacije započeo je prije nekoliko milijardi godina, a većina fosila stara je barem 10 000 godina. Geolozi imaju različite metode pomoću kojih otkrivaju točnu starost određenog fosila. Razvoj radiometrijskog određivanja starosti jedna je od metoda pomoću koje geolozi mogu utvrditi starost sedimentnog sloja i fosila u godinama.
Biološki detalji
Rani prirodnjaci morali su imali dobro shvaćanje i poznavanje sličnosti i razlika među živim bićima kako bi razvili klasifikacijski sustav koji se i danas koristi. Darwin je bio prvi znanstvenik koji je povezao strukturu drva života živućih organizama sa, tada još ne puno korištenim, fosilnim zapisima. Također, objasnio je i proces nastajanja promijenjenog potomstva ili evolucije pomoću koje su organizmi imali sposobnost prilagodbe na različite promijene u prirodi i okolišu, te su tako mogli mutirati i mijenjati se.
Najnovije analize
Zemljina klima, atmosfera, oceani i povremene katastrofe uzrokuju selektivni pritisak na sve organizme. Dok su mnogi organizmi sposobni prilagoditi se, drugi izumiru bez mutiranja ili izlaganja mutaciji. Znanost o fosilima pomaže nam da razumijemo kako su organizmi evoluirali i kako su povezani s organizmima koji i danas žive. Znanstvenici s područja filogeneze i paleontologije surađuju kako bi bolje razumjeli pojavu početka života i evolucije.
