Bioinženjeri i fizičari sa Sveučilišta Weill Cornell uspjeli su stvoriti umjetno uho, koristeći se 3D printanjem, koje izgleda i funkcionira baš kao pravo uho, dajući time nadu tisućama djece s urođenom deformacijom uha zvanom mikrotija.
(Credit: Lindsay France/University Photography)
U izvještaju objavljenom u veljači u online časopisu PLOS One, znanstvenici s Cornella su opisali na koji se način uz pomoć 3D printanja i injektibilnih gelova načinjenih od živih stanica, mogu napraviti uši koje su gotovo identične ljudskom uhu. Tijekom perioda od tri mjeseca, ove fleksibilne uši sintetiziraju hrskavicu, te ona zamjenjuje kolagen, koji je poslužio da se uši ukalupe.
Ovakvo bi uho moglo biti rješenje koje su rekonstruktivni kirurzi dugo iščekivali, kako bi pomogli djeci rođenoj s deformacijom uha, rekao je Dr. Jason Spector, izvanredni profesor plastične kirurgije sa Sveučilišta Weill Cornell u New Yorku.
“Zamjena za uho poput ove bi također pomogla osobama koje su izgubile dio uha ili cijelo vanjsko uho u nesreći ili kao posljedicu raka”, kaže Spector. Zamjenske uši su dosad uglavnom rađene od materijala koji ima dosljednost poput one koju ima stiropor, ili su ponekad kirurzi napravili uši od tkiva izvađenog iz pacijentovih rebara.
Ta je opcija dosta izazovna i bolna za djecu, a uši rijetko izgledaju potpuno prirodno i rijetko funkcioniraju kao prave.
Da bi načinili uši, znanstvenici su započeli s digitaliziranom 3D slikom ljudskog uha, te ju pretvorili u “čvrsto” uho, koristeći se 3D printerom.
Ovaj je proces vrlo brz. “Potrebna je polovica dana da se stvori 3D kalup, jedan dan da se isprinta te trideset minuta da se ubrizga gel. Nakon petnaest minuta možemo izvaditi uho iz kalupa. Podrežemo uho, i zatim ga nekoliko dana ostavimo da “sazre” u hranjivom mediju, prije nego ga ugradimo”, objasnio je Lawrence Bonassar, izvanredni profesor biomedicinskog inženjeringa.
S mikrotijom, deformacijom ušne školjke, rađa se od 4 do 10 000 djece svake godine. Mnoga djeca rođena s mikrotijom imaju ispravno unutarnje uho, ali ne mogu pravilno čuti, zbog nedostatka vanjske strukture.
Spector i Bonassar surađuju u stvaranju zamjenskih dijelova ljudskog tijela od 2007. godine. Istraživači specifično rade na zamjeni struktura koje su prvenstveno izgrađene od hrskavice – zglobova, dušnika, kralježnice, nosa – budući da hrskavica ne mora biti prokrvljena kako bi preživjela.
“Korištenje ljudskih stanica, posebno onih od istog pacijenta, smanjilo bi svaku mogućnost odbijanja ugrađenih dijelova”, kaže Spector.
Dodao je kako je najbolje vrijeme za ugradnju umjetnog uha djetetu kada je ono staro pet ili šest godina. U tim godinama njihove uši imaju 80% veličine koju bi imale kad odrastu. Ako u budućnosti svi testovi sigurnosti i djelotvornosti prođu dobro, moguće je da ćemo isprobati prvu ugradnju ovakvog uha za tri godine.
Izvor: Cornell University
