Muškarci su oduvijek očarani ženskim grudima, a žene su očarane fiksacijom muškaraca na ženske grudi. Tako su istraživanja pokazala da heteroseksualni muškarci tijekom interakcije zadržavaju pogled na dotičnim ženskim atributima i do 10 sekundi duže nego na ostalim dijelovima tijela.
Možda najekstremniji primjer ove “opsjednutosti” ilustrira podatak da je u 18. stoljeću u Španjolskoj osnovana sternomantija, disciplina u kojoj se na temelju izgleda ženskih grudi pokušalo objasniti karakter i seksualnost žene. Primjerice, za žene s grudima poput “lisičje njuške” smatralo se da su pametne i suzdržane, ali u životu ne postižu mnogo zbog svoje lijenosti i manjka inicijative. Istovremeno su dobre žene i majke te ih karakterizira vjernost partneru i inovativnost u seksualnom životu. Međutim, ovi se pokušaji ne zaustavljaju u 18. stoljeću. U tekućem tisućljeću djeluje talijanski seksolog Piero Lorenzoni koji smatra da su osobine svake žene i njezin “seksualni temperament” povezani s veličinom i oblikom grudi, a za kategorizaciju oblika grudi koristi voće poput dinje, limuna, naranče i sl.
Ostavimo po strani zanimljivosti iz neznanstvenih teorija i osvrnimo se na novu, neuroznanstveno poduprtu teoriju o, kako ga autor naziva, vrlo logičnom objašnjenju muške fasciniranosti ženskim grudima. Larry Young, profesor psihijatrije na Emory Sveučilištu proučava neurološku osnovu složenih socijalnih ponašanja te iznosi neurološke dokaze koji idu u prilog evolucijskoj teoriji. Naime, evolucijskim mehanizmima došlo je do učvršćivanja neuroloških krugova, prvo zbog jačanja veze između majke i djeteta tijekom dojenja, a kasnije su ti procesi u mozgu poslužili za zbližavanje parova. Dakle još jedna sličnost muškaraca i dojenčadi je njihova fasciniranost ženskim grudima.
Već je otprije poznato da stimulacijom ženskih bradavica tijekom dojenja dolazi do lučenja oksitocina u mozgu, poznatog kao “hormon ljubavi”. Zbog pojačane razine oksitocina usmjerenost majčine pažnje na dijete povećava se te su afekti prema djetetu intenzivniji. Nedavna istraživanja pokazuju kako ovaj mehanizam ne djeluje isključivo na vezu između žene i njezinog djeteta, već je primjetan i u odnosima heteroseksualnih partnera.
Sigurno je većini poznato da su bradavice jedna od erogenih zona, a provedene studije potvrđuju da stimulacija bradavica povećava seksualno uzbuđenje kod većine žena te dovodi do aktivacije istih područja u mozgu kao vaginalna ili klitoralna stimulacija. Prilikom dodirivanja, masaže ili grickanja ženskih grudi dolazi do oslobađanja oksitocina u mozgu žene jednako kao i tijekom dojenja, tvrdi Young, ali u tom se slučaju pojačana pažnja usmjerava na seksualnog partnera čime se povećava njena želja za povezivanjem s dotičnom osobom. Drugim riječima, muškarci mogu povećati svoju “konkurentnost na tržištu” stimulacijom ženskih grudi tijekom predigre i samog seksualnog odnosa.
Naravno da se evolucija pobrinula o povećanju vjerojatnosti razmnožavanja tako da muškarci instinktivno žele ženske grudi, odnosno žele ih stimulirati. Young smatra da je došlo do prirodnog odabira one organizacije u mozgu koja je dovela do privlačnosti grudi u seksualnom kontekstu upravo zato što se time aktivira želja žena da se povežu s partnerom. Znači da je očaranost i želja za ženskim grudima zapravo ponašanje nastalo dugotrajnim procesom evolucije u svrhu aktivacije majčinskog instinkta, odnosno želje za povezivanjem i uspostavljanjem bliskog odnosa sa seksualnim partnerom. Spomenuti način organizacije mozga formira se kod heteroseksualnih muškaraca tijekom puberteta.
Međutim, postavlja se pitanje zašto se ovakav evolucijski napredak dogodio jedino kod ljudi, a ne i kod ostalih sisavaca koji također doje svoje potomke? Young glavnim uzrokom smatra monogamiju jer čak 97% ostalih vrsta sisavaca ne uspostavlja monogamne odnose. Drugi mogući razlog je uspravni položaj ljudi na dvije noge i odvijanje seksualnih odnosa licem-u-lice čime se povećava vjerojatnost stimulacije bradavica tijekom seksa. Autor navodi primjer monogamnih voluharica kod kojih su bradavice okrenute prema podu, a budući da se voluharice pare od straga, opisano ponašanje, odnosno privlačnost ženskih grudi, nije ni mogla evoluirati. Zaključuje da je priroda naše seksualnosti omogućila bolji pristup muškaraca grudima.
Premda su Youngovi argumenti više zdravorazumska objašnjenja neuroloških podataka, kao dodatnu snagu svoje teorije ističe da alternativne teorije o fiksaciji muškaraca na ženske grudi “ne piju vodu”. One tvrde da su muškarcima privlačne ženske grudi, odnosno masno tkivo sadržano u njima, zbog većeg potencijala da prehrane potomstvo, a Young smatra da taj argument pada u vodu zato što je sperma “jeftinija”, odnosno dostupnija i brojnija u usporedbi s jajnim stanicama pa evolucijski mehanizmi ne bi trebali djelovati u smjeru povećanja izbirljivosti muškaraca, već povećati potrebu žene da se intimno poveže s muškarcem.
Istovremeno Fran Mascia-Lees, antropolog s Rutgers Sveučilišta, demantira Youngovu teoriju činjenicom da ženske grudi ne privlače sve muškarce. Objašnjava kako svaki put kad evolucijski biolozi predlože univerzalni razlog za neko ponašanje ili emociju, zanemare kulturalne razlike. Primjerice u nekim afričkim kulturama žene ne pokrivaju svoje grudi, a muškarce ženske grudi ne uzbuđuju. Young objašnjava kako to što grudi nisu pokrivene, ne znači da njihova stimulacija nije dio predigre u tim kulturama, no ne postoji mnogo istraživanja o stimulaciji grudi tijekom predigre u antropološkom kontekstu.
Izvor: LiveScience
