Inzulin je vrsta hormona koji se luči iz stanica gušterače. Postoje dvije vrste tih stanica – alfa stanice i beta stanice. Beta stanice odgovorne su za lučenje inzulina. Visoke razine glukoze u krvi tjeraju beta stanice gušterače da povećaju otpuštanje inzulina u krv. Inzulin kola tijelom i u kratkom vremenu tjera stanice mišića i jetre da prerađuju glukozu iz krvi.
Otkriće inzulina i kako on radi
Njemački patolog i biolog Paul Langerhans otkrio je da stanice gušterače uzrokuju otpuštanje inzulina. Ove stanice izgledaju kao maleni otoci i zbog toga se nazivaju Langerhansovim otočićima. Hormon je dobio ime od latinske riječi „insula“ što u prijevodu također znači otok. Unutar Langerhansovih otočića možemo pronaći dvije vrste stanica, a to su alfa stanice i beta stanice. Beta stanice su uglavnom odgovorne za lučenje inzulina u našim tijelima.
Radni proces inzulina
Inzulin stimulira amalgamaciju glukoze iz krvnih stanica mišića, masnog tkiva i jetre. Ima i sposobnost pohranjivanja glukoze u obliku glikogena u mišićima i jetri. Inzulin se, također, koristi i kako bi se spriječila uporaba masti za dobivanje energije. Inzulin se izlučuje u dvije faze; prva faza uključuje brzo otpuštanje ogromnih količina inzulina kao reakciju na veće razine glukoze u krvi koje su nastala konzumiranjem hrane. Visoka razina inzulina u tijelu stimulira stanice mišića i jetre da upijaju glukozu iz krvi. Neposredno nakon tog processa razina šećera u krvi pada. Kad inzulin primijeti niže razine glukoze u krvi, onda se i njegova razina otpuštanja smanjuje.
U drugoj fazi razina inzulina otpuštenog u krv je dosta niska u usporedbi s prvom fazom. Smanjenje količine je potrebno zato što će jetra otpustiti šećer u krvotok (neovisno o apsorpciji hrane). Ovo osigurava normalan rad tijela koji zalihe energije dobiva iz šećera koji se otpušta u tijelu. Izlučeni inzulin apsorbira plazma u krvi gdje se kombinira s beta globulinom.
Prednosti
Inzulin kontrolira razinu glukoze u krvi. Također utječe na mnoge procese u tijelu kao što je metabolizam i tjera određene stanične enzime da potječu mnoge procese kao što je glikogeneza, itd. Ako se smanji razina inzulina u tijelu, asimilacija glukoze neće se odvijati kako treba. Tijelo neće dobivati potrebnu energiju i pohranjivat će je kao masne stanice. Pored toga, povećane razine glukoze štete tijelu. Inzulin igra glavnu ulogu u sintezi DNK i replikaciji stanica.
Kad osoba postane dijabetičar, proizvodnja inzulina se smanji ili potpuno prestane. To može biti fatalno jer se glukoza u krvi ne pretvara u energiju koju tijelo zahtjeva. Zbog ovog razloga, razina glukoze u krvi se mora kontrolirati i pacijenti dijabetičari trebaju inzulin i lijekove kako bi vodili normalan život.
