Pratite nas

Pozdrav, koji sadržaj vas zanima?

Neuroznanost

Životinje su svjesna bića i trebamo ih tretirati kao takva

(Credit: Vincent J. Musi, NatGeo)

Sada, kad su znanstvenici sa zakašnjenjem proglasili da sisavci, ptice i mnoge druge vrste životinja imaju svijest, na društvu je da počne djelovati u tom smjeru.

(Credit: Vincent J. Musi, NatGeo)

(Credit: Vincent J. Musi, NatGeo)

Imaju li životinje svijest? To pitanje ima dugu i poštovanja dostojnu povijest. Postavio ga je Charles Darwin kad je razmišljao o evoluciji svijesti. Njegove ideje o evolucijskom kontinuitetu – da su razlike između vrsta razlike u stupnju a ne u vrsti – vode do čvrstog zaključka da ako mi imamo „nešto“, onda i „one“ (druge životinje) to imaju.

Prošle je godine grupa znanstvenika okupljenih na prvoj godišnjoj Konferenciji u spomen Francisu Cricku (engl. Francis Crick Memorial Conference) na Sveučilištu Cambridge, vrlo detaljno raspravljala o tom pitanju. Crick, jedan od otkrivača DNA, proveo je drugi dio svoje karijere proučavajući svijest, te je 1994. godine objavio i knjigu o tome, „Astonishing Hypothesis: The scientific search for the soul“ (prev. „Zaprepašćujuća hipoteza: Znanstvena potraga za dušom“).

Ishod susreta bila je Cambridgeova Deklaracija o svjesnosti (engl. Cambridge Declaration on Consciousness), koju su javno proglasila tri priznata neuroznanstvenika, David Edelman s Instituta za neuroznanosti u  La Jolli (engl. Neurosciences Institute in La Jolla), Philip Low sa Sveučilišta Stanford i Christof Koch s Instituta za tehnologiju u Kaliforniji (engl. California Institute of Technology).

Deklaracija o svjesnosti zaključuje da: „Ne-ljudske životinje imaju neuroanatomsku, neurokemijsku i neuropsihološku podlogu svjesnih stanja u kombinaciji sa sposobnošću pokazivanja namjernih ponašanja. Dakle, dokazi pokazuju da ljudi nisu jedinstveni po pitanju posjedovanja neurološke podloge koja je uzrok svjesnosti. Ne-ljudske životinje, uključujući hobotnice, također posjeduju tu neurološku podlogu.“

Prva reakcija autora ovog teksta; Marca Bekoffa,  na Deklaraciju je bila nevjerica. „Je li nam stvarno bila potrebna službena potvrda očitog?“, pita se on. Mnogi su priznati znanstvenici došli do tog zaključka prije mnogo godina.

No, Deklaracija sadrži i neke propuste. Deklaraciju su potpisali znanstvenici koji se bave laboratorijskim istraživanjima (svi osim jednog); no deklaracija bi imala veći kredibilitet da su u obzir uzete i perspektive istraživača koji su provodili dugotrajna istraživanja i promatranja divljih životinja, neljudskih primata, društvenih mesoždera, kitova, glodavaca i ptica. Također je razočaravajuće da Deklaracija nije uključila ribe, zato što su dokazi koji potkrjepljuju postojanje svijesti kod ove skupine kralješnjaka vrlo uvjerljivi.

Ipak, trebamo pozdraviti objavljivanje ove Deklaracije koja nije namijenjena samo znanstvenicima, jer kako je njen autor Low prije objavljivanja rekao: „Usuglasili smo se da je možda sada vrijeme da se Deklaracija javno objavi. Iako je možda svima u ovoj prostoriji jasno da životinje imaju svijest, ostatku svijeta možda nije jasno.“

Postavljaju se važna pitanja: Hoće li ova Deklaracija nešto promijeniti? Što će znanstvenici i ostali učiniti sada kad su se složili da je svjesnost široko rasprostranjena u životinjskom carstvu?

Nadam se da će se Deklaraciju koristiti kako bi se zaštitile životinje od nasilnih i nečovječnih postupaka. Prečesto se znanstveno znanje o životinjskoj spoznaji, emocijama i svijesti ne priznaje u zakonima za dobrobit životinja. Znamo, na primjer, da miševi, štakori i kokoši pokazuju empatiju, ali to znanje nije implementirano u američki Zakon o dobrobiti životinja (engl. US Federal Animal Welfare Act). Otprilike 25 milijuna tih je životinja, i riba, uključeno u agresivna istraživanja svake godine. One čine više od 95% životinja koje se koriste u istraživanjima u SAD-u. Znanstvena je zajednica neprestano zapanjena time kako oni koji odlučuju o propisima o korištenju životinja zanemaruju te podatke.

No s druge strane, sva zakonodavstva ne ignoriraju znanost. Lisabonski ugovor Europske unije koji je stupio na snagu 1. prosinca 2009. godine, priznaje da su životinje osjećajna bića i poziva zemlje članice da „uzmu u obzir dobrobit životinja vrlo ozbiljno“ pri poljoprivrednoj politici, ribarstvu, prijevozu i prostornoj politici, te pri politici istraživanja i razvoja.

Također, još uvijek postoje znanstveni skeptici o životinjskoj svijesti. U svojoj knjizi, Crick je napisao: “Idealiziranje životinja je sentimentalnost“, te nastavlja da je za mnoge životinje život u zatočeništvu bolji, duži i manje okrutan nego život u divljini.

Slični pogledi još uvijek prevladavaju kod nekih znanstvenika. U svojoj posljednjoj knjizi „Why Animals Matter: Animal consciousness, animal welfare and human well-being“ (prev. „Zašto su životinje bitne: Svijest životinja, dobrobit životinja i dobrobit čovjeka), Marian Stamp Dawkins sa Sveučilišta Oxford tvrdi da još uvijek zaista ne zna imaju li druge životinje svijest i da će ostati skeptična i agnostična, ratoborno agnostična ako je to potrebno. Autor ovog teksta, Marc Bekoff, smatra da Dawkins neobjašnjivo ignorira podatke koje su znanstvenici koristili kako bi oblikovali Deklaraciju i ide tako daleko da tvrdi da je zapravo štetno za životinje ako baziramo odluke o njihovoj dobrobiti na temelju njihove svijesti.

Autor ovog teksta, Marc Bekoff, smatra takvo mišljenje neodgovornim. Oni koji žele naštetiti životinjama lako mogu uzeti mišljenje Dawkinsove kako bi opravdali svoje postupke. Možda će nakon zaključaka koje nam je okupljanje na Cambridgeu dalo na uvid, maknuti „Opasne ideje Dawkinsove“ s polica. Bekoff nadalje kaže da ne razumije kako netko tko je upoznat s literaturom o životinjskoj boli, osjećajima i svijesti može ostati skeptičan i agnostičan o tome posjeduju li životinje svijest.

Pozdravimo Cambridgeovu Deklaraciju o svjesnosti i poradimo na tome da pružimo životinjama zaštitu koju zaslužuju. Nadajmo se da Deklaracija nije jednostavno gesta za pokazivanje, već da je nešto što ima zube, nešto što vodi do akcije. Svi mi bismo trebali iskoristiti ovu priliku da se zaustavi zlostavljanje milijuna svjesnih životinja u ime znanosti, obrazovanja, hrane, mode i zabave. Toliko dugujemo životinjama da koristimo naše znanje, te da pokažemo malo samilosti i suosjećanja u našem postupanju prema njima.

Autor ovog teksta je Marc Bekoff, emeritus ekologije i evolucijske biologije na Sveučilištu Colorado. Napisao je mnoge rasprave i knjige o osjećajima, svijesti i zaštiti životinja.

Izvor: NewScientist

Možda će vas zanimati

Geografija i geologija

Najjači potresi na svijetu su moćne prirodne sile koje mogu u trenu promijeniti krajolik, uništiti gradove i, nažalost, ugroziti živote. Kad govorimo o najjačim...

Geografija i geologija

Vulkanski otoci nastaju kroz jedan od najmoćnijih procesa na Zemlji – vulkansku aktivnost! Kada magma iz unutrašnjosti planeta dospije na površinu kroz pukotine u...

Energija i gorivo

Kućna vjetroelektrana je sustav koji omogućava vlasnicima kuća da proizvode vlastitu električnu energiju koristeći snagu vjetra. Zamislite da imate malu vjetroturbinu u svom dvorištu...

Društvene znanosti

Gdje su nestali Iliri? To je pitanje koje već stoljećima intrigira povjesničare, arheologe i ljubitelje drevne prošlosti. Iliri, drevni narod koji je nekoć naseljavao...