Djeci bi trebalo dopustiti da se dosađuju kako bi mogla razviti svoju urođenu sposobnost za kreativnošću, tvrde stručnjaci koji se bave obrazovanjem.
Dr. Teresa Belton tvrdi da stalno poticanje djece na aktivnost može ugroziti razvoj njihove imaginacije. Ona je ispitala Meeru Syal, svestranu umjetnicu i spisateljicu te Graysona Perrya, umjetnika koji se bavi keramikom, kako bi ispitala koliko je dosađivanje u djetinjstvu doprinijelo njihovoj kreativnosti. Syal je izjavila da nikad ne bi počela s pisanjem da joj u djetinjstvu nije bilo dosadno, a Perry opisuje takva razdoblja kao izuzetno kreativna.
Dr. Bolton, koja je viši istraživač na Sveučilištu East Anglia, odjelu koji se bavi edukacijom i cjeloživotnim obrazovanjem, je razgovarala i s velikim brojem drugih autora, umjetnika i znanstvenika kako bi istražila učinke koje proizvodi osjećaj dosade.
Nakon razgovora sa Syal koja joj je opisala svoje odrastanje u malom rudarskom mjestu, Bolton je izjavila da je nedostatak organiziranih aktivnosti u tom malom neatraktivnom mjestu naveo Syal da razgovara s ljudima i da se upusti u bavljenje aktivnostima kojima se u drugim okolnostima ne bi bavila, poput primjerice dugih razgovora sa starijim mještanima ili učenja kako se prave kolači.
“Dosada je često povezana s osamljenošću. Syal je u svom djetinjstvu provodila sate i sate gledajući kroz prozor prema poljima i šumama, prateći promjene vremena i izmjene godišnjih doba. Ali najvažnije je to da ju je dosada natjerala da piše. Od najranije dobi vodila je dnevnik u koji je zapisivala svoja zapažanja, kratke priče, pjesme, ali i oštre kritike. Ona sama smatra da je to bio uvod u njenu kasniju spisateljsku karijeru.”
“Prisilna samoća zajedno s praznim papirom izvanredan su poticaj”, izjavio je komičar koji je kasnije postao i pisac. Grayson Perry tvrdi da je osjećaj dosade koristan i za odrasle. “Što više starim, sve više cijenim razmišljanje i osjećaj dosade. To je zapravo vrlo kreativno stanje…”, kaže Perry.
Neuroznanstvenica i ekspert za poremećaje mozga, profesorica Susan Greenfield, u svom je razgovoru s dr. Belton također iznijela svoje sjećanje na odrastanje u siromašnoj porodici bez braće i sestara, sve do 13-te godine. “Ona je bila sretna smišljajući sama način na koji će se zabaviti, smišljala je vlastite priče, sama ih oslikavala i često je posjećivala knjižnicu”, kaže dr. Belton.
Dr. Belton, koja je stručnjak za utjecaj emocija na ponašanje i učenje, kaže kako dosada može biti i izuzetno neugodan osjećaj jer okolina očekuje od vas da stalno budete nečim zaokupirani i stimulirani. Ona, međutim, upozorava da razvoj kreativnosti podrazumijeva “sposobnost razvoja unutarnjih poticaja”.
“Priroda ne podnosi prazan prostor i mi ga stalno pokušavamo ispuniti. Neki mladi ljudi, međutim, nemaju svoje unutarnje resurse i odgovore te ne uspijevaju pronaći način kako da se na kreativan način nose s dosadom pa to katkad završava primjerice razbijanjem autobusnih stajališta ili krađom automobila kako bi se malo provozali”, kaže dr. Belton.
Dr Belton se prethodno bavila i proučavanjem utjecaja televizije i videa na dječje pisanje. “U današnje vrijeme, kad ne znaju što bi sa sobom, djeca automatski pale TV, računalo, telefoniraju ili bulje u najrazličitije vrste zaslona. Vrijeme koje djeca provedu uz ovakve uređaje rapidno raste.”
Djeca moraju imati razdoblja u kojem neće biti preokupirani ovakvim stvarima. Bolton koristi termin “stand and stare time”, odn. “vrijeme kad će se djeca prepustiti maštanju, vlastitim misaonim procesima, asimilaciji svojih iskustava kroz igru ili jednostavno promatranju svijeta oko sebe”. Sve to stimulira imaginaciju dok boravak pred ekranom “dovodi do ‘kratkog spoja’ u procesu imaginacije i razvoju kreativnog kapaciteta”.
Syal nadodaje: “Počinjete pisati jer ne postoji ništa što morate dokazivati, ništa ne možete izgubiti i zapravo nemate što drugo raditi.”
Kreativnost je jedno oslobađajuće stanje, ako ni zbog čega drugog onda zbog mogućnosti slobodnog izražavanja bez ikakvih pritisaka sa strane ili jednostavno zbog ugodnog popunjavanja svog slobodnog vremena. Dr. Belton zaključuje:” Za dobrobit razvoja vlastite kreativnosti moramo usporiti svoj tempo, a s vremena na vrijeme i potpuno se isključiti iz svakodnevice.”
Izvor: BBC
