Većina je ljudi iskusila statički elektricitet. Ako ne koristite omekšivač za rublje vjerojatno ste doživjeli da vam komadi odjeće prianjaju jedni za druge i da je potreban mali napor da ih se odvoji. Koliko ste puta zimi dodirnuli metalnu kvaku na vratima i doživjeli mali električni šok? Je li vam poznat školski primjer statičkog elektriciteta: trljanje balona o nečiju kosu i promatranje kose kako „stoji“ na balonu? Ili poznati trik šaljivdžije koji prije nego se rukuje prođe rukom niz tepih? Ovo su sve poznati primjeri statičkog elektriciteta, no pravo je pitanje – što statički elektricitet zapravo jest i kako se on stvara?
Atom u svom normalnom stanju nema pozitivan ni negativan naboj, ima isti broj protona (pozitivnog naboja) i elektrona (negativnih naboja). Ako atom izgubi jedan ili više elektrona, onda ima pozitivan naboj, a ako dobije još koji elektron onda će imati negativan naboj. Atomi vole biti uravnoteženi i u jednostavnim će uvjetima privlačiti suprotni naboj kako bi se uravnotežili.
Statički elektricitet nastaje za vrijeme izgradnje električnih naboja na površini. On je statičan, nepomičan, jer ne postoji ni tok istosmjerne niti izmjenične struje. Dvije su tvari prisutne pri nastanku statičkog elektriciteta. Jedna tvar ima površinu negativnog naboja, a druga tvar ima površinu pozitivnog naboja. Izgradnja naboja tih dviju tvari potiče atome da se privlače ili da se međusobno odbijaju.
Kad se različiti materijali trljaju jedni uz druge, elektroni mogu biti „izbijeni“ iz površine atoma jednog materijala i mogu se prenijeti na površinu atoma drugog materijala. Tako površina jednog materijala ima više pozitivnog naboja, a površina drugog materijala više negativnog naboja. Kada se balon protrlja uz vunu ili neku drugu tkaninu, on dobiva elektrone vune i postaje negativno nabijen. Balon se tada može pripojiti uz neutralnu, nenabijenu površinu, jer negativno nabijeni atomi žele biti uravnoteženi. Taj se efekt može vidjeti nakon trljanja cipela o tepih i potom dodirivanja metalne kvake na vratima. Ako se izgradi veliki broj negativnog naboja, oni će poskočiti i izazvati iskru koju možemo vidjeti i osjetiti kad dodirnemo neutralnu površinu metalne kvake na vratima.
Statički elektricitet najlakše nastaje u okolini ispunjenoj suhim zrakom. Molekule vode u zraku mogu spriječiti izgradnju naboja na površinama. Međutim, u uvjetima ekstremne turbulencije koja se javlja u većini oluja, može se dogoditi sasvim suprotan učinak. Masivno međusobno bombardiranje između molekula vode može uzrokovati dobivanje ili ispadanje elektrona, odnosno može uzrokovati statičnost. Kada ta statičnost postane dovoljno velika, negativni naboji bit će privučeni na tlo kako bi se uravnotežili. To privlačenje je vidljivo kao munja. Dok se povremena iskra od dodirivanja kvake može činiti beznačajna, tijekom cijelog procesa nastajanja statičkog elektriciteta može nastati značajno mnogo energije.
