Istraživanja u ranoj fazi pokazala su kako se veliki broj alergija i autoimunih bolesti mogu liječiti crvima ili infekcijom živućih parazita nalik crvima. No, hoće li ta terapija ikad dospjeti u bolnice?
“Ovisnik” o zdravlju Jim Turk trenirao je za maraton, no plan je uskoro propao – nekoliko minuta nakon što je počeo trenirati morao je stati zbog zadihanosti i vrtoglavice, a počeo je i nejasno govoriti. Turk, koji je u svojim tridesetima, krivio je kombinaciju snažnog tempa treninga, učenja za diplomu i roditeljskih obveza. Kad se jednog sunčanog popodneva onesvijestio nasred bejzbolskog terena 2008. godine uslijed treniranja momčadi u kojoj je bio njegov sin, odlučio je potražiti pomoć. Magnetska rezonanca pokazala je plak u njegovu mozgu i kralježnici. Dijagnoza je bila očita – multipla skleroza, autoimuna bolest u kojoj tijelo ‘jede’ vlastite živčane stanice. Lijek: još uvijek nepoznat.
Mjesec dana kasnije, Turk je na televiziji vidio reklamu koja je pozivala pacijente s multiplom sklerozom da isprobaju neobičnu novu terapiju na Sveučilištu u Wisconsinu u njegovom rodnom gradu Madisonu. Naime, pacijenti su se morali zaraziti jajima bičastih svinjskih crva (Trichuris trichiura) kako bi liječnici provjerili hoće li paraziti ublažiti simptome bolesti ili usporiti širenje lezija u mozgu i kralježnici. Turk je, kaže, bio prestrašen i nije znao što učiniti.
Kad je stigao u kliniku, profesor neurologije John Fleming dao mu je bočicu s prozirnom tekućinom. “Bila je malo slana, ali pored toga, to je bila samo voda”, rekao je Turk. “Nisam mogao vidjeti jaja ili nešto slično.”
Sljedeća tri mjeseca, on i četiri druga pacijenta posjećivali su laboratorij svaka dva tjedna kako bi dobili svoju dozu od 2.500 parazitskih jaja. Na početku terapije, magnetska rezonanca pokazivala je kako su pacijenti imali prosječno 6,6 aktivnih lezija – ožiljaka na zaštitnom sloju oko živčanih stanica koji ometaju prijenos električnih poruka između mozga i leđne moždine. Do kraja studije, taj je broj pao na 2. Dva mjeseca nakon što je terapija prekinuta, broj lezija ponovno se povećao na 5,8.
Flemingova terapija u 2008. godini bila je prva koja je pacijente s multiplom sklerozom zarazila parazitskim crvima, poznatima i pod nazivom helminti. Ipak, i drugi su istraživali njihov terapeutski učinak – sve je počelo ranih 90-ih godina 20. stoljeća kad je današnjem šefu odjela gastroenterologije i hepatologije na Tufts Medical Centeru, Joelu Weinstocku, pala na pamet ta ideja dok je šest sati čekao svoj avion na aerodromu u Chicagu.
“Liječnici su godinama tragali za faktorima iz okoliša koji uzrokuju upalne bolesti debelog crijeva i nisu pronašli ništa”, rekao je Weinstock. “Dok sam putovao avionom, počeo sam razmišljati da su bolesti uzrokovane manjkom nečega, a ne nečega čega ima previše.” Na pamet su mu pali paraziti. Higijena čini čuda, ali uvijek postoji cijena koju treba platiti.
Ta bi cijena mogla biti porast broja slučajeva astme i alergija koje primjećujemo zadnjih 40 godina na Zapadu. Isto tako, sve je češća i Chronova bolest, dijabetes I. tipa, upalne bolesti debelog crijeva i multipla skleroza.
Epidemiolog sa Sveučilišta St. George u Londonu David Strachan, objavio je studiju 1989. godine u kojoj predlaže da higijena u razvijenom svijetu može objasniti alergijski rinitis. Naime, dostupnost čiste vode i hrane te seljenje s farmi i zamjena takvog stila života onim urbanim smanjio je naš doticaj s tlom i zaraženom hranom gdje žive bakterije i paraziti poput helminta.
Ta njegova hipoteza nakratko je zanemarena, no zadnjih se godina sve više znanstvenika počinje baviti tom temom i smatraju da je slika ponešto složenija – porast alergija i upalnih bolesti ne može se objasniti samo manjkom mikroba u okolišu, već i manjkom određenih organizama s kojima smo se tijekom evolucije borili i koji su naš imunološki sustav učinili tolerantnijim.
Jedan od tih parazita bili su i bičasti crvi. Mnogi su naši preci (kao i mnogi ljudi danas) bili zaraženi helmintima. Kada je osoba zaražena helmintom koji se ‘smjesti’ u gastrointestinalnom traktu domaćina, imunološki sustav ih napada dok u isto vrijeme pokreće lanac protuupalnih procesa kako bi osigurao da proces ne izmakne kontroli. Ljudi koji su preživjeli helminte prenijele su generacijama koje su uslijedile otpornost na njih. Moderni, razvijeni i sterilni Zapad onemogućio je da se imunoregulatorne funkcije razvijaju normalno, a rezultat su ljudi osjetljivi na alergije i upalne bolesti. “Nije stvar u tome da smo bolesni ili nenormalni, jednostavno se promijenio svijet u kojem živimo”, rekao je hepatolog sa Sveučilišta u Iowi, David Elliott.
Kad su 1999. godine Elliott i Weinstock otkrili da su helminti zaštitili miševe protiv kolitisa (upalna bolest crijeva), vijest se vrlo brzo proširila. Šest godina kasnije, tim je objavio preliminarne rezultate dviju studija na ljudima. Jedna studija obuhvatila je 54 posto pacijenata s ulceroznim kolitisom – 43 posto od njih liječilo se jajima bičastih svinjskih crva, a 17 posto ispitanika dobilo je placebo. U drugoj studiji, 29 pacijenata s Chronovom bolesti primali su jaja bičastih parazita svaka tri tjedna. Nakon 24 tjedna kod 79 posto ispitanika smanjila se aktivnost bolesti, a kod 72 posto bolest je bila u remisiji. Istražitelji i biomedicinske kompanije počeli su proučavati potencijalne koristi terapije helmintima za bolesti poput astme, autizma i psorijaze.
Terapija helmintima još je uvijek u eksperimentalnoj fazi, no neki pacijenti ne žele čekati. 2007. godine poduzetnici koji su se samovoljno zarazili, Garin Aglietti i Jasper Lawrence, osnovali su tvrtku Autoimmune Therapies u SAD-u. Iz svojih su fekalija izolirali i sterilizirali kukaste crve i prodavali su ih po cijeni od 3.000 dolara. Ipak, 2009. godine Administracija za hranu i lijekove (FDA) odlučila je da se ti biološki proizvodi ne mogu prodavati prije nego što budu podvrgnuti kliničkim testiranjima. Aglietti je svoj ‘biznis’ nastavio u Tijuani u Meksiku, a Lawrence se vratio u Englesku.
Financijski analitičar iz New Yorka, Herbert Smith, kupio je kukaste crve iz WormTherapyja i Autoimmune Therapiesa. 1996. godine dijagnosticirana mu je Chronova bolest i kirurški mu je već bio odstranjen dio crijeva kad je naišao na Weinstockov članak. Danas se Smith liječi kukastim crvima i kaže kako je bolest u potpunoj remisiji.
Ipak, ne reagira svatko dobro na ovu terapiju. Novinar Moises Velasquez-Manoff posjetio je Agliettijevu kliniku u Tijuani kako bi dobio dozu od 30 kukastih crva protiv alergija i astme. Svoje iskustvo opisao je u knjizi An Epidemic of Absence. Nakon što se počeo liječiti parazitima pojavili su se proljev i bol u crijevima, a alergije nisu nestajale. Nakon što se godinu i pol liječio parazitima, odlučio ih je lijekovima izbaciti iz sebe. “Smatram da je ideja vrlo dobra, no očito nije upalila na meni”, rekao je Velasquez-Manoff.
Većina istraživača diljem svijeta su protiv samovoljne infekcije te smatraju da se tako pacijenti izlažu riziku da prime pogrešnu dozu ili zaražene parazite.
Danas su mnogi liječnici napustili ideju o kukastim crvima. Umjesto toga, smatraju da su bičasti svinjski crvi bolji jer su evoluirali tako da ‘koloniziraju’ svinje i zbog toga ne mogu svoj proces završiti u ljudima. Pacijenti koji se liječe bičastim crvima moraju se liječiti od samih crva svakih nekoliko tjedana kako ne bi riskirali da infekcija izmakne kontroli i kako ne bi zarazili ljude oko sebe.
Imunolog sa Sveučilišta u New Yorku, P’ng Loke, otkrio je kako terapija bičastim crvima vrlo dobro djeluje na majmune s dijarejom. Trenutno planira taj isti postupak provesti na ljudima s ulceroznim kolitisom.
Gastroenterolog John Croese iz bolnice Prince Charles u Brisbaneu trenutno kukastim crvima liječi 12 pacijenata s celijakijom, tj. intolerancijom glutena. Croese postepeno uvodi gluten u prehranu pacijenata kako bi provjerio hoće li kukasti crvi smanjiti upalni proces bolesti.
U Wisconsinu, Fleming nastavlja svoj rad na pacijentima s multiplom sklerozom. Produžio je terapiju bičastim crvima na svojih 15 pacijenata, a rezultate očekuje do kraja ove godine. Weinstock i Elliot vratili su se testiranju miševa i pokušavaju doznati kako helminti utječu na bolest.
Za to vrijeme tvrtka Coronado Biosciences iz Massachusettsa očekuje rezultate dviju studija do kraja ove godine. Studije su provedene kako bi otkrile koliko jaja bičastih crva utječu na Chronovu bolest. Tvrtka surađuje s njemačkom kompanijom Dr Falk Pharma na istraživanju o utjecaju bičastih svinjskih crva na multiplu sklerozu, a rezultati se očekuju sljedeće godine. U planu su i testiranja utjecaja crva na autizam, psorijazu, ulcerozni kolitis i dijabetes I. tipa.
Nijedno od ovih istraživanja nije dostiglo treću, testnu fazu potrebnu kako bi se lijek odobrio. Čak i ako se istraživanja pokažu uspješnima, bit će potrebno nekoliko godina prije nego što se razviju terapije i lijekovi. Nije riječ samo o tome da se pokaže kako je terapija helmintima učinkovita i sigurna – istraživači moraju pronaći način na koji će upravljati njome. Složene interakcije između molekula u mikroorganizmu i onih u domaćinu mogu pokrenuti željenu reakciju imunološkog sustava i zbog toga bi se helminti mogli svrstati pod ‘živuće probiotike’. U slučaju bičastih crva pacijenti bi gutali njihova jaja, a u slučaju kukastih crva pacijenti bi ličinke uzimali preko kože stavljanjem gaza. “Kad nekome date živog crva to je kao da mu date tvornicu koja proizvodi stvari i puštate ju da sama obavi posao”, smatra Elliott. “Evolucija se pobrinula za to.”
Neki se, pak, protive ovoj metodi. Dekan National School of Tropical Medicine u Houstonu, Peter Hotez smatra da ovi crvi nisu benigni. “Možemo razviti bolje lijekove koji se temelje na biologiji crva, ali bez rizičnih faktora koji podrazumijevaju živuće parazite.” Hotez i Weinstockov tim trenutno identificiraju molekule odgovorne za efekte terapije crvima kako bi ih mogli izdvojiti i sintetizirati – slično kao što su znanstvenici napravili i s penicilinom. Već su došli do nekoliko otkrića s kukastim crvima – primjerice, protein koji sprječava aktivnost bijelih krvnih stanica.
U Wisconsinu, Turk s početka priče čeka rezultate svoje terapije. Povremeno drži govore na skupovima osoba s multiplom sklerozom i hrabri ih svojim iskustvima. Trenutno je na interferonu beta-1a koji sprječava povratak bolesti, no nada se da će terapija helmintima biti uspješna te kaže kako bi je isprobao ako uskoro bude odobrena. Bez svojih lijekova ima dobre i loše dane. “Ljudi koji me gledaju ne vide ništa čudno na meni, no to je samo zato što to dobro skrivam.”
Izvor: BBC
