Većina ljudi čupa svoje dlake, kosu u malim količinama i prema potrebi. Međutim, kada ovakvo ponašanje postane pretjerano, govorimo o poremećaju koje može izazvati mnogo patnje.
Trihotilomanija je poremećaj kontrole impulsa karakteriziran nemogućnošću kontrole nagona/impulsa za čupanjem vlastite kose. Iako se trihotilomanija uglavnom odnosi na dlake na glavi, osobe mogu čupati i trepavice, obrve, bradu i sl. Oticanje kože, osip ili druge fiziološke reakcije ne provociraju ovo ponašanje. Događa se da se osoba jednostavno ne može oduprijeti impulsu koji počinje kao osjećaj tenzije, ali je zamijenjen osjećajem ugode i zadovoljstva po završenom činu. U ozbiljnim slučajevima, novi rast je kompromitiran i dolazi do trajnog ćelavljenja.
Ljude s poremećajem kontrole impulsa karakterizira:
1. Ne mogu se boriti s impulsom ili iskušenjem da naprave neku radnju
2. Osjećaju tenziju ili uzbuđenje prije radnje
3. Po završenoj radnji, osjećaju se uzbuđeno, sretno ili opušteno.
Kajanje ili grižnja savjesti može, ali ne mora uslijediti.
Centralna karakteristika ovog poremećaja je ponavljajuće izražavanje impulzivnih radnji koje vode fizičkoj ili financijskoj šteti, često rezultirajući osjećajem opuštanja ili oslobađanja tenzije. Ova kategorija ne uključuje impulzivna ponašanja vezana za seksualne radnje ili kompulzivno unošenje droga ili alkohola. Poremećaji kontrole impulsa su također eksplozivni poremećaj, kleptomanija, patološko kockanje, piromanija.
Točne informacije o prevalenciji nema, iako se vjeruje da je trihotilomanija zastupljena više kod žena nego kod muškaraca. Poremećaj utječe na milijune ljudi svih dobnih skupina. Dlake se obično izvlače pramen po pramen prstima ili pincetom, često dok se gleda televizija, čita, razmišlja ili razgovara na telefon. Mnogi ljudi opisuju to stanje kao da su “u zoni”, često odsutni i nesvjesni svog ponašanja. Obično započinje u dobi od 11-13 godina, no nije rijedak slučaj da se javi u odrasloj dobi, uslijed stresa. Kvaliteta života je narušena i ako im se postavi pitanje “Zašto ne prestaneš?”, rezultirat će pojačanom potrebom za čupanjem zbog napetosti. Osobe su primorane nositi periku, kapu, te olovkom crtaju obrve kako bi prekrile nedostatak dlaka.
UZROČNI FAKTORI I TRETMAN POREMEĆAJA KONTROLE IMPULSA
Iako se o nekim poremećajima govori u javnosti, znamo malo o njihovim uzrocima. Karakteristike ovih poremećaja su slične drugim poremećajima na barem 3 načina:
1. Poremećaji imaju opsesivno-kompulzivni karakter, tako da osoba osjeća težnju da napravi neku radnju. Kod opsesivno-kompulzivnih poremećaja, međutim, ponavljajuća ponašanja djeluju kao da imaju višu svrhu i preveniraju neku buduću radnju.
2. Poremećaji kontrole impulsa imaju kompulzivnu komponentu sličnu ovisnicima koji moraju održavati svoju naviku. Ovisnici, međutim, imaju jaču fiziološku komponentu.
3. Ponašanje osoba s poremećajima kontrole impulsa podsjeća na ponašanje osoba sa seksualnim poremećajima (ekshibicionizam, fetišizam i sl), jer sadrže tenziju, fascinaciju i opuštanje.
Jedna od najpoznatijih teorija trihotilomaniju vidi kao samopovređivanje uslijed kojeg osoba osjeća trenutačno rasterećenje od nagomilanog nezadovoljstva i stresa. Budući da bol dovodi do pojačanog lučenja endorfina (prirodnog analgetika), nakon samopovređivanja dolazi do kratkotrajnog osjećanja zadovoljstva. Međutim, samopovređivanje je često praćeno negativnom slikom o sebi, gađenjem i nezdravim emocijama. Novije tehnologije za snimanje mozga su nam pomogle da otkrijemo kako osobe s trihotilomanijom imaju vidljive abnormalnosti na mozgu. Smatra se da ovaj poremećaj može biti i nasljedan. Također je otkriveno da pojedinci imaju nedostatak serotonina, te psihijatri često prepisuju antidepresive u tretmanu ovog stanja.
Također trihotilomaniju možemo promatrati kroz nedovoljno razvijene sposobnosti ličnosti. Razvijene sposobnosti su preduvjet skladnog života. Ako pojedine od tih sposobnosti nisu razvijene, osobe često razvijaju simptome kako bi nadomjestile “kvarove” nastale u razvoju. Jedna od primarnih sposobnosti za obradu emocija (prema O.L.I. metodi) naziva se neutralizacija.
Neutralizacija podrazumijeva sposobnost da racionalno mislimo čak i kada osjećamo snažne emocije. Impulzivnost je često posljedica nerazvijene neutralizacije. Osoba koja ne uspijeva neutralizirati negativne emocije, podliježe raznoraznim manevrima kako bi ih se oslobodila. Jedan od tih manevara je trihotilomanija. Ljudi često kroz govor ukazuju na preplavljenost bijesom ili jakim stresom. Čujemo da je “netko toliko poludio da je htio iščupati kosu s glave”. Neki ljudi to pokazuju gestama. Kada se nađu u stresnoj situaciji, simuliraju čupanje kose kako bi ukazali da im je nešto “nepodnošljivo”. Međutim, ovakva ponašanja pokazuju na relativno razvijenu sposobnost neutralizacije. Čim je pojedinac spreman pričati o svojim osjećanjima ili da ih prazni kroz simulaciju, on nam govori da ima sposobnost kontrole impulsa. Neki ljudi, s druge strane, ne umiju se kontrolirati pri obradi negativnih emocija kroz mišljenje i govor. Kada je bijes jak, preplavljujući, osoba podliježe impulzivnim reakcijama. Jedna od njih je i trihotilomanija – čupanje dlaka s glave i tijela. Uz neutralizaciju, ovim osobama često nedostaje i mentalizacija. Mentalizacija je sposobnost osmišljavanja svojih stanja, te samim time i mogućnost objašnjenja vlastitih postupaka. Osobe s trihotilomanijom često kažu da ne znaju zašto čupaju dlake. Kažu da ih obuzme impuls kojem se ne mogu oduprijeti, ali ne shvaćaju razloge zbog kojih to čine. Neutralizacija i mentalizacija su usko povezane. Ne možemo neutralizirati snažne emocije ako nismo sposobni da ih osmislimo.
Psihodinamske terapije su se pokazale kao izuzetno efikasne na polju razvijanja mentalizacije i sposobnosti za neutralizaciju. Terapija se kreće u pravcu a) imenovanja i razumijevanja emocija, b) regulacije tenzije, c) učenja samokontrole i d) jačanja kapaciteta za metalizaciju, za stvaranje “mape uma”, koju će klijent samostalno koristiti za razumijevanje svojih osjećanja.
Izvor: TLC
