Hannah Warren je rođena bez dušnika, no sada je dobila jedan izrađen od kombinacije plastičnih vlakana i njenih matičnih stanica. Dvogodišnja Kanađanka Korejskog porijekla je provela svaki dan svog života na intenzivnoj njezi gdje ju je zamjenska cijev za dušnik održavala na životu spajajući usnu šupljinu i pluća. Samo mjesec dana nakon operacije, Hannah već diše samostalno i reagira na prisustvo doktora i medicinskih sestri.
Operaciju je izvršio Dr. Paulo Macchiarini, predsjednik centra za translacijsku regenerativnu medicinu (ACTREM) na Karolinska institutu u Štokholmu. To je bila tek šesta takva operacija napravljena do danas i Hannah je najmlađi pacijent ikad podložen tom operacijskom zahvatu, te prvi na području Sjedinjenih Američkih Država. Operacijski je zahvat bio odobren od strane FDA agencije kao eksperimentalna operacija na pacijentu sa vrlo malom šansom za preživljavanje. Rađanje bez dušnika završava smrću u 99% slučajeva.
Dr. Macchiarini je izvršio devet sati dugu operaciju 9. Travnja u Dječjoj bolnici Illinois nakon pažljive konstrukcije dušnika koristeći Hannine matične stanice iz koštane srži koje je raspršio po matrici plastičnih vlakana cijevnog oblika. Što se točno događa sa dušnikom nakon transplantacije nije u potpunosti jasno, no istraživači vjeruju da stavljanje matičnih stanica, koje su se sposobne transformirati u bilo koju drugu vrstu stanica tijela, umjetnom dušniku omogućuje primanje signala iz svoje okoline i osigurava integraciju u postojeće tkivo.
Macchiarini je za New York Times rekao da regenerativne sposobnosti tijela uvelike asistiraju integraciji u postojeće tkivo organima dobivenih bioinžinjeringom. Djeca su možda najidealniji pacijenti za zahvate ovog tipa budući su još u snažnoj fazi rasta i razvoja. „Hannina transplantacija mi je kompletno promijenila razmišljanje o regenerativnoj medicini,“ rekao je za NY Times te dodao da želi izvesti klinička ispitivanja u SAD-u.
Manipulacija matičnim stanicama u svrhu stvaranja zdravog tkiva i organa je jedina šansa za preživljavanje djeci rođenoj bez ili sa defektnim dušnikom te svim ljudima oštećenih ili oboljelih organa.
Svih pet prijašnjih operacija koje je Macchiarini radio bile su transplantacije dušnika, četiri od kojih su pacijenti izvrsno reagirali na novo dobiveni organ dok je jedan pacijent, Christopher Lyles, nakon primanja dušnika preminuo u Štokholmu. „Machiarini od 2008. godine usavršava proces korištenja matičnih stanica kako bi popunio matricu organa poput dušnika. U svojoj prvoj operaciji koristio je donorski dušnik pri izlječenju pacijenta u Španjolskoj. Prvo je izbacio sve stanice iz organa te ga onda napunio sa matičnim stanicama pacijenta, no koristeći u potpunosti sintetičku matricu osigurava da pacijent neće odbiti organ i onemogućuje post operativne komplikacije.
„Dr. Machiarini nije jedini, naime istraživači su koristili slične tehnike manipulacije matičnim stanicama kako bi stvorili druge organe. Dr. Anthony Atala je na Wake Forest sveučilištu stvorio mjehur i uretru koristeći tzv. skele i pacijentove matične stanice“
Zbog male količine pacijenata koje je liječio, kritičari Dr. Machiarini-a kažu da je teško ustvrditi koliko je validna njegova tehnika bioinžinjeringa pri tretiranju pacijenata poput Hanne. Da bi stao na kraj kritikama Machiarini planira napraviti klinička ispitivanja kako bi propisno odmjerio rizike i prednosti operacije te dokumentirao kako tijelo reagira na transplantirani uređaj.
Izvor: Time
