Seksualno zlostavljanje vrlo je stresno i razorno iskustvo za žrtve, no jedno istraživanje pokazalo je da može imati još podmuklije i gore posljedice.
Kad smo suočeni sa seksualnim zlostavljanjem, ne zauzimamo se za sebe do te mjere da vjerujemo da ćemo doista nešto poduzeti u vezi toga. Zbog pogrešnih predviđanja, okrivljujemo same žrtve zlostavljanja i njihovu pasivnost. Rezultat je to studije koautorice Ann Tenbrunsel sa Sveučilišta Notre Dame.
Članak “Double Victimization in the Workplace: Why Observers Condemn Passive Victims of Sexual Harassment” rezultat je pet studija Tenbrunsel i njezinog tima kojima su htjeli objasniti zašto tzv. ‘promatrači’ osuđuju žrtve seksualnog zlostavljanja koje su pasivne i ne poduzimaju ništa u vezi toga.
Ovakva situacija mogla bi se najbolje ilustrirati sudskim procesom iz 1991. godine u kojem je Anita Hill izjavila kako ju je seksualno zlostavljao tadašnji kandidat za suca Vrhovnog suda SAD-a, Clarence Thomas. Unatoč tome, niti jednom se nije suprotstavila njemu i njegovom ponašanju. Njezina izjava o zlostavljanju i njezinoj pasivnosti dovela je do toga da ju je javnost počela osuđivati i okrivljavati.
“Kad bismo povećali točnost naših predviđanja i kad bi shvatili da se ne bismo zauzeli za sebe onoliko koliko mislimo da bi, manje bismo osuđivali prave žrtve zlostavljanja”, rekla je Tenbrunsel.
U prve dvije studije, ‘promatrači’ su rekli kako bi se suprotstavili napadačima u većoj mjeri nego prave žrtve, a to je dovelo do osuđivanja. Tako, primjerice, s takvim pasivnim žrtvama ne bi htjeli raditi, a ne bi ih ni preporučili za neki posao.
Trećom studijom nastojalo se otkriti zbog čega su žrtve pasivne, dok su posljednje dvije studije nastojale smanjiti osuđivanje pasivnih žrtava nasilja naglašavajući njihove motivacije za takvo ponašanje te ispitujući ‘promatrače’ o njihovim iskustvima kad se nisu suprotstavili neugodnostima na radnom mjestu – situacija koja se razlikuje od seksualnog zlostavljanja, ali je povezana s njime.
Rezultati ovih studija objašnjavaju uzroke i posljedice osuđivanja žrtava seksualnog zlostavljanja te pomažu objasniti zašto su žrtve seksualnog nasilja pasivne.
Izvor: University of Notre Dame
