Kronična trauma može rezultirati dugotrajnom štetom dijelova mozga zaduženima za strah i anksioznost.
Prijašnje su studije pokazale da kod ljudi s PTSP-om ovi dijelovi mozga mogu pretjerano ili preslabo reagirati na neke stresne aktivnosti – kao što su prisjećanja na traumatski događaj ili reagiranje na fotografiju prijetećeg lica. Međutim, istraživači sa Sveučilišta u New Yorku otkrili su što se događa u mozgu ratnih veterana s PTSP-om, kad ne postoje nikakvi vanjski podražaji.
Naime, njihovo istraživanje objavljeno u časopisu Neuroscience Letters pokazalo je kako efekti traume postoje u određenim dijelovima mozga ratnih veterana čak i kada nisu uključeni u kognitivne i emotivne zadatke te kad nisu suočeni s vanjskim prijetnjama. Ova studija baca novo svjetlo na to koji dijelovi mozga reagiraju na traumatske simptome i može pomoći u boljem dijagnosticiranju te liječenju PTSP-a.
PTSP je kronični poremećaj koji se javlja nakon traume, a osobe koje pate od njega su emocionalno nestabilne i imaju uznemirujuća sjećanja, bljeskove iz prošlosti i noćne more. Procjenjuje se da od 1.7 milijuna ljudi koji su sudjelovali u ratovima u Iraku i Afganistanu, njih 20 posto ima PTSP, a istraživanja pokazuju da su kod njih i veći izgledi za samoubojstvo. Godine 2012. više je vojnika počinilo samoubojstvo, nego što ih je u poginulo u ratu u Afganistanu iste godine.
“Vrlo je važno objektivnim testovima dijagnosticirati PTSP jer izjave samih osoba nisu pouzdane”, rekao je priznati stručnjak za traume ratnih veterana, Charles Marmar.
Studija, na čelu s Xiaodan Yanom sa Sveučilišta u New Yorku, proučavala je spontanu aktivnost “odmarajućeg” mozga kod 104 ratna veterana koji su sudjelovali u ratu u Iraku i Afganistanu. Koristili su magnetsku rezonancu koja mjeri razinu kisika u mozgu. Otkriveno je kako je spontana aktivnost mozga u amigdali – dijelu mozga koji procesuira emocije poput straha i anksioznosti, bila mnogo viša kod 52 bivša vojnika s PTSP-om nego kod vojnika bez PTSP-a. Ispitanici s PTSP-om imaju i povišenu aktivnost u prednjem inzularnom korteksu – dijelu mozga koji regulira osjetljivost na bol i negativne emocije.
Grupa ispitanika s PTSP-om je imala i manju aktivnost u dijelu mozga, (precuneus) smještenom između dvije polutke, koji spaja informacije iz prošlosti i budućnosti- pogotovo kada misli “lutaju”. Ta manja aktivnost u tom dijelu mozga rezultira ponovnim proživljavanjem događaja – pacijenti s PTSP-om to prepoznaju kao ponovno proživljavanje traume kroz noćne more, užasavajuće misli i bljeskove u prošlost.
Izvor: NYU Langone Medical Center
