Miris je stvar kemije, a kemija starih knjiga daje im prepoznatljiv miris. Kako je knjiga sve starija, kemijski sastojci – ljepilo, papir i tinta počinju se razgrađivati. Dok se to događa, otpuštaju se hlapljivi sastojci koji su izvor mirisa. Miris starih knjiga zapravo je vanilija. “Lignin je prisutan u svim papirima koji se dobivaju od drveta i vrlo je sličan vanilinu. Kako se razgrađuje, lignin jamči knjigama svima poznati miris vanilije”, kažu iz International League for Antiquarian Booksellers.
(Photo: David Flores)
Studija provedena 2009. godine analizirala je miris starih knjiga, a znanstvenici su zaključili kako je taj složeni miris rezultat mješavine stotina tzv. hlapljivih organskih spojeva koji se otpuštaju iz papira u zrak. Glavni autor studije, Matija Strlić pokušao je to objasniti: “Osim sadržaja, knjigu određuje i nepogrešiv miris koji je rezultat miješanja temeljnog mirisa plijesni s mirisima trave, različitih kiselina i vanilije.”
Izvor: SmithsonianMag
