Kad se članovi nekog zbora sastanu, harmoniziranje njihovih glasova nije jedino što rade. Pjevanje zahtijeva određene načine disanja, a kako disanje postaje koordinirano, slijedi ga i srčani ritam, stoji u studiji objavljenoj 9. srpnja u časopisu Frontiers in Psychology.
(Credit: Wikimedia.org)Još je od sredine 19. stoljeća poznato kako su ritam disanja i promjene u srčanom ritmu povezani. Generalno, puls se ubrzava tijekom udisaja, a usporava za vrijeme izdisaja. “Kad izdahnemo, aktivira se živac vagus za kojeg smatramo da ide od moždanog debla pa sve do srca”, rekao je glavni autor studije sa Sveučilišta u Göteburgu, Bjorn Vickhoff. “Kad se živac aktivira, srce lupa sporije.”
Respiratorna sinusna aritmija (promjene u srčanom ritmu uzrokovane disanjem), javlja se kod aktivnosti koje se preporučuju za poboljšanje zdravlja, poput yoge ili recitiranja molitvi. Otkriveno je da moljenje krunice potiče ritam disanja jednom u svakih 10 sekundi, a upravo takav ritam stvara najsnažniju respiratornu sinusnu aritmiju.
Vickhoffov je tim pratio srčani ritam 15 članova zbora dok su pjevali, a rezultati su pokazali kako se slična aritmija može postići i pjevanjem. Istraživanje je pokazalo i kako se srčani ritam svakog pjevača sinkronizirao sa srčanim ritmom ostalih članova zbora.
Strukturiranije i sporije pjesme koje zahtijevaju disanje svakih 10 sekundi između stihova uzrokuju veću sinkronizaciju otkucaja srca pjevača nego slobodno pjevanje ili ‘pjevušenje’.
Izvor: TheScientist
