Svi sanjamo, ali nismo svi u stanju idući dan prisjetiti se naših mentalnih iskustava, a znanstvenici nisu sasvim sigurni zbog čega se neki ljudi prisjećaju bolje od drugih.
Da bi to doznali, istraživači su se koristili elektroencefalogramom kako bi kod 36 ispitanika snimili električnu aktivnost mozga za vrijeme njihovog slušanja pozadinskih zvukova, među kojima su povremeno mogli čuti zazivanje svog vlastitog imena. Mjerenja su obavljena dok su ispitanici bili u budnom stanju i za vrijeme spavanja. Polovica ispitanika pokazala je visok stupanj prisjećanja jer su prijavili da se prisjećaju svojih snova gotovo svaki dan, dok je druga polovica izjavila da se svojih snova uspiju prisjetiti tek jedan ili dva puta mjesečno.
Kod obje grupe za vrijeme spavanja zabilježene su slične promjene u radu mozga kao reakcija na zazivanje njihovog imena, što je obavljano dovoljno tiho da ne bi probudilo ispitanike.
U budnom stanju, kod onih koji se dobro sjećaju svojih snova, zabilježena je manja moždana aktivnost tzv. alfa-valova u trenutku kad bi ih netko zovnuo poimence, nego kod onih koji se rjeđe sjećaju svojih snova.
“Poprilično nas je iznenadila činjenica da te dvije grupe pokazuju takve različitosti u budnom stanju”, izjavila je istraživačica na ovoj studiji, neuroznanstvenica Perrine Ruby s francuskog neuroznanstvenog istraživačkog centra Lyon.
“Ove razlike su možda odraz razlika u mozgovima dviju skupina ispitanika i mogle bi biti od ključne važnosti za način na koji sanjamo”, rekla je Ruby.
Dobro provjerena teorija upućuje na to da je povećanje aktivnosti alfa-valova znak da određene regije mozga imaju slabiji odgovor na stimulaciju izvana. Studije su dokazale da kad čovjek iznenada čuje nekakav zvuk ili otvori oči, aktivira se više dijelova mozga, a aktivnost alfa-valova se smanjuje.
U istraživanju, kao što je i predviđeno, kod obje grupe zabilježen je pad aktivnosti alfa-valova kad bi čuli da netko zaziva njihovo ime u budnom stanju. No, kod onih koji se bolje prisjećaju sna zabilježen je sporiji pad aktivnosti alfa-valova, što može biti znak da je u trenutku zazivanja veća površina njihovog mozga bila aktivnija.
Drugim riječima, kod onih koji se sjećaju snova angažirano je veće područje mozga pri obradi zvukova u budnom stanju u usporedbi sa onima koji se snova rijetko sjećaju, kažu istraživači.
Za vrijeme spavanja, alfa-valovi se ponašaju suprotno; njihova aktivnost se povećava ako čujemo iznenadni zvuk. Znanstvenici nisu sigurni zašto se to događa, ali jedna od ideja je da se na takav način mozak štiti od buđenja zbog zvukova koje čujemo tijekom spavanja, kaže Ruby.
Doista, kod obje skupine nije bilo razlika u aktivnosti alfa-valova za vrijeme sna; i kod jednih i drugih došlo je do povećanja aktivnosti kao odgovor na zvukove.
Istraživači su zapazili da se oni koji se bolje prisjećaju češće bude tijekom noći. Bili su budni u prosjeku 30 minuta tijekom noći, dok je taj vremenski period kod onih koji se slabo prisjećaju iznosio 14 minuta. Ruby, međutim, tvrdi da su obje brojke u granicama normale i na osnovu njih ne možemo izvlačiti zaključke.
Sve u svemu, rezultati upućuju na to da kod onih koji bolje pamte snove mozak bolje reagira na podražaje kao što je zvuk, što rezultira tim da se oni lakše bude. Veća je vjerojatnost da će neko zapamtiti svoj san ako ga se probudi netom nakon njega.
Buđenja noću samo djelomično mogu objasniti razlike koje ljudi pokazuju pri pamćenju snova. “Postoji još mnogo toga što trebamo razjasniti”, izjavila je Ruby.
Studija je objavljena 13. kolovoza u časopisu Frontiers in Psychology.
Izvor: LiveScience
