Donosimo vam nekoliko mitova i legendi o mozgu koje znanost opovrgava.
Mozak je jedan od najupečatljivijih organa u ljudskom tijelu. On kontrolira naš središnji živčani sustav, omogućuje nam hodanje, razgovor, disanje i razmišljanje. Mozak je također nevjerojatno kompleksan, obuhvaća oko 100 milijardi neurona. Toliko je toga povezano s mozgom da postoji nekoliko različitih područja medicine i znanosti posvećenih njegovu liječenju i proučavanju, uključujući i neurologiju koja proučava fizičke poremećaje mozga, psihologiju koja uključuje proučavanje ponašanja i mentalnih procesa, te psihijatriju koja se bavi mentalnim bolestima i poremećajima.
Ove discipline postoje u nekom obliku još od davnina, pa bi se moglo reći da danas o mozgu znamo gotovo sve. No, to je daleko od istine. Nakon tisuća godina proučavanja i liječenja još uvijek postoje mnogi aspekti mozga koji su još nerazjašnjeni. S obzirom da je mozak toliko složen, imamo tendenciju da se pojednostave informacije o tome kako on funkcionira da bismo ga učinili što shvatljivijim.
Sva ta proučavanja i nastojanja znanstvenika da funkcioniranje tako složenog organa približe drugim ljudima rezultirala su mnogim mitovima o mozgu.
Slušanje Mozarta čini nas pametnijima
Osjećate li se kulturno uzdignuti kada slušate klasičnu glazbu ili pogledate operu od strane velikog skladatelja poput Mozarta? Baby Einstein, tvrtka koja proizvodi DVD-e i druge proizvode za bebe i malu djecu koji uključuje klasičnu umjetnost, glazbu i poeziju, je franšiza od milijun dolara. Roditelji kupuju proizvode jer vjeruju da izloženost velikoj umjetnosti (kao što je baby Mozart DVD i CD) može biti dobar za kognitivni razvoj djeteta. Postoje čak i CD-i klasične glazbe dizajnirani kako bi se slušali u vrijeme razvoja fetusa. Ideja da slušanje klasične glazbe može povećati snagu mozga postala je toliko popularna da je dobila naziv “Mozart efekt”. Pa kako je ovaj mit počeo?
1950-ih, liječnik za uho, grlo i nos po imenu Albert Tomatis započeo je trend, tvrdeći da je koristeći Mozartovu glazbu pomogao osobama s problemom u govoru i slušnim poremećajima. 1990-ih, 36 učenika u jednoj studiji na Sveučilištu California slušalo je 10 minuta Mozartovu sonatu prije uzimanja IQ test. Prema riječima psihologa zaduženog za istraživanje, studentski IQ porastao je za oko 8 bodova. “Mozart efekt” je rođen.
Međutim, to sveučilište u Kaliforniji je sporno u znanstvenoj zajednici. Dr. Frances Rauscher, istraživač koji je sudjelovao u istraživanju, izjavio je da nikada nije dokazano da je zapravo glazba napravila nekog pametnijim, ona samo povećava učinkovitost u određenim prostorno-vremenskim zadacima. Drugi znanstvenici su bili u mogućnosti ponoviti izvorne rezultate, a trenutno ne postoji znanstveno dokazana informacija da nas slušanje Mozarta ili bilo koje druge klasične glazbe čini pametnijima. Rauscher je čak rekao da je potrošeni novac mogao biti bolje iskorišten na glazbenim programima – postoje neki dokazi koji pokazuju da učenje instrumenta poboljšava koncentraciju, samopouzdanje i koordinaciju.
Mozart nam sigurno ne može nauditi, možemo samo uživati u njegovoj glazbi, ali nećemo postati pametniji.
Kada naučimo nešto novo dobijemo nove linije na mozgu
Kada razmišljamo o tome kako naš mozak izgleda, vjerojatno zamislimo okruglu masu od dva dijela prekrivenu “borama”. Kako su ljudi evoluirali kao vrsta, naši mozgovi su rasli i poprimali sve više funkcija koje nas razlikuju od drugih životinja. No, kako bi mozak stao u lubanju i bio proporcionalan našem tijelu, mozak se preklapao kao što je i rastao. Mi ne započinjemo s naboranim mozgom, fetus još u svojem razvoju ima vrlo glatki mali mozak. Kako fetus raste, njegovi neuroni također rastu i migriraju na različitim područjima mozga stvarajući kanale i zavoje. Do trenutka kada dosegne 40 tjedana, njegov mozak je naboran kao naš (doduše manji, naravno). Dakle, mi ne razvijamo nove bore kad smo nešto naučili. S njima smo rođeni i imamo ih cijeli život, pod pretpostavkom da je naš mozak zdrav.
Naš mozak ipak se mijenja kada učimo, ali ne u obliku novih zavoja i kanala. Ovaj fenomen je poznat kao plastičnost mozga. Proučavajući promjene u mozgu životinja, poput štakora koji su naučili zadatke, znanstvenici su otkrili da sinapse (veze između neurona) i krvne stanice koje podržavaju neurone rastu i povećava se njihov broj. Neki vjeruju da ćemo dobiti nove neurone kada napravimo nova sjećanja, ali to još nije dokazano u mozgu sisavaca kao što je naš.
Subliminalne poruke utječu na nas
Koncept subliminalne poruke hrani naše sumnje o tome što nam Vlada, velike korporacije i mediji stvarno pokušavaju reći. Subliminalna poruka ugrađena je u sliku i zvuk kako bi prodrla u našu podsvijest i utjecala na naše ponašanje. Prva osoba koja je spomenula taj izraz bio je James Vicary, istraživač tržišta. Godine 1957., Vicary je izjavio da je umetnuo poruke u prikazivanje filma u New Jerseyju. Poruka je bljesnula 1/3000 od sekunde, potičući na pijenje Coca-Cole i jedenje kokica.
Prema Vicaryju, prodaja Coca-Cole u kazalištu je porasla za više od 18 %, a prodaja kokica za više od 57%, dokazujući da su njegove subliminalne poruke učinkovite. Knjige koje su objavljene u kasnim 1950-ima i ranih 1970-ih naglašuju kako oglašivači mogu koristiti tehnike kao što su Vicaryove i uvjeriti potrošače da kupuju njihove proizvode. Neke radio i TV reklame uključile su subliminalne poruke, ali mnoge mreže i udruženja su ih zabranila. No, djeluje li poruka uistinu? Ispada da je Vicary zapravo lagao o rezultatima njegova studija. Naknadne studije, uključujući i onu u kojoj je bljeskala poruka “Nazovite” tijekom emisije na kanadskoj TV postaji, nisu imale učinak na gledatelje.
Dakle, slušanje onih self-help traka dok spavate vjerojatno vas ne može povrijediti, ali nije ni vjerojatno da će vam nekim čudom pomoći prestati pušiti.
Mozak ostaje aktivan nekoliko sekunda nakon giljotine
U jednom trenutku u povijesti, smaknuće je bilo jedna od željenih metoda izvršenja kazne, djelomično zahvaljujući giljotini. Do giljotine je došlo zbog želje za brzom, relativno humanom smrti. No, koliko je ona brza? Ako vam je glava odsječena, biste li i dalje bili u mogućnosti vidjeti ili nešto pomaknuti barem na sekundu?
17. srpnja 1793., žena po imenu Charlotte Corday pogubljena je giljotinom zbog atentata na Jean-Paula Marata, radikalnog novinara, političara i revolucionara. Svojim idejama svidio se ljudima i svjetina je čekala vidjeti kako Corday plaća svoju kaznu na giljotini. Nakon što je oštrica pala, pala je i Cordayina glava, a jedan od krvnika pomoćnika je htio pokupiti glavu i dobio je šamar. Prema riječima svjedoka, Cordayine oči okrenule su pogled na čovjeka, a lice joj je promijenilo izraz u gnjev. Nakon ovog incidenta, tijekom revolucije su ljudi ubijeni nakon giljotine bili zatraženi da trepnu, a svjedoci tvrde da je do treptanja došlo najkasnije do 30 sekundi.
Te priče su pobudile sumnju da svijest postoji čak i na samo nekoliko sekundi nakon što je odrubljena glava. Međutim, većina modernih liječnika vjeruje da su opisane reakcije zapravo refleksivna trzanja mišića, nesvjesno i nenamjerno pokretanje. Odsječen od srca (i stoga, od kisika), mozak odmah ide u komu i počinje umirati. Prema riječima dr. Harolda Hillmana, svijest je “vjerojatno izgubljena u roku 2-3 sekunde zbog naglog pada intrakranijalnog nakupljanja krvi”.
Ljudski mozak je najveći mozak
Mnoge životinje mogu koristiti svoj mozak kako bi napravile neke stvari koje i ljudi mogu učiniti, kao što su pronalaženje kreativnih načina za rješavanje problema, izlažu samosvijest, pokazujući empatiju prema drugima i uče kako koristiti alate. No, iako se znanstvenici ne mogu dogovoriti o jednoj definiciji onoga što čini osobu inteligentnom, oni se uglavnom slažu da su ljudi najinteligentnija bića na Zemlji. U našem “veće je bolje” društvu to bi mogao biti razlog zašto se razvila misao da bi ljudi trebali imati najveći mozak od svih životinja, jer smo najpametniji. To nije točno.
Prosječni ljudski mozak odrasle osobe teži oko 1,4 kg. Delfin, vrlo inteligentna životinja, također ima mozak koji teži oko 1,4 kg u prosjeku. No, kit, koji se općenito ne smatra inteligentnim kao dupin, ima mozak koji teži oko 7,7 kg. Na malom kraju ljestvice, beaglov mozak je težak oko 72 grama, a orangutanov mozak je oko 370 grama. I psi i orangutani su prilično pametne životinje, ali imaju male mozgove. Ptica poput vrapca ima mozak koji teži manje od 1 gram.
Možda ćete primijetiti nešto važno u svim tim usporedbama. Prosječnom dupinu tijelo teži oko 158 kg, dok kit može težiti gotovo 13 tona. Općenito, što je veća životinja, veća je lubanja, te stoga i – veći mozak.
Beagleovi su prilično mali psi, imaju oko 11,3 kg maksimalno, tako da su i njihovi mozgovi manji. Odnos između veličine mozga i inteligencije zapravo nije u stvarnoj masi mozga, nego u omjeru mase mozga na cijelu tjelesnu težinu. Za ljude, taj omjer je oko 1 na 50. Za većinu drugih sisavaca je 1 na 180, a za ptice je 1 na 220. Mozak zauzima više težine u čovjeka nego što to čini kod drugih životinja.
Mozak je sive boje
Jeste li ikada pomislili kakve boje je vaš mozak? Možda i ne, ako ne radite u području medicine. U našem tijelu imamo sve dugine boje u obliku krvi, tkiva, kosti i drugih tekućina. No, možda ste vidjeli očuvani mozak u staklenki u učionici ili na TV-u. Većinu vremena ti mozgovi su bijeli, sivi ili čak žućkasti. U stvarnosti, međutim, mozak koji trenutno boravi u lubanji nije samo dosadno sivi, već je bijeli, crni i crveni.
Poput mnogih mitova o mozgu, ovaj ima zrno istine jer je velik dio mozga siv. Ponekad se cijeli mozak naziva siva tvar. Crna komponenta zove se substantia nigra, što je latinski naziv za “crnu tvar.” Ona je crna zbog neuromelanina, specijalizirane vrste istog pigmenta koji daje boju kože i kose, i dio je bazalnih ganglija. Konačno, imamo crvenu boju i to zahvaljujući brojnim krvnim žilama u mozgu. Pa zašto je očuvani mozak u staklenci sivi i dosadan, a ne šaren? To je zbog fiksativa kao što su formaldehid, koji drže mozak očuvanim.
