Norveški znanstvenici tvrde da kod jednog od četiri slučaja raka dojke ne postoji potreba da ga se pronalazi i tretira jer ženama ne uzrokuje nikakve probleme.
Za laike, ali i mnoge liječnike, to možda zvuči zapanjujuće jer su temeljito indoktrinirani idejom da je rak dojke medicinski hitno stanje koje treba dijagnosticirati što je prije moguće.
Studija objavljena u časopisu Annals of Internal Medicine nije prva koja ukazuje na učestale nepotrebne dijagnoze kroz mamografski probir (screening). To znači da je pronađen tumor koji nikad ne bi prouzročio nikakve simptome niti bi bio uzrok smrti.
Pregledom sedam sličnih studija objavljenih prošle godine zaključuje se da 30% žena koje dobiju dijagnozu raka dojke kroz mamografski probir predstavljaju slučajeve predijagnosticiranja i nepotrebnog tretiranja.
Norveška studija ne spominje određene probleme kod ranijih studija od kojih je jedan to što nisu uzete u obzir različite vrste raka dojke. Iskorištena je činjenica da je u 19 norveških županija mamograf uveden tijekom razdoblja od devet godina, a ne odjednom.
To je istraživačima omogućilo da uspoređuju stopu raka dojke dijagnosticiranog mamografom i onog koji je ustanovljen palpacijom ili izraženim simptomima. Tako Norveška ima podatke o gotovo svim ženama koje su dobile dijagnozu raka dojke.
U istraživanju je sudjelovalo gotovo 40.000 žena s isključivo invazivnim rakom dojke jer drugačije vrste zahtijevaju različitu vrste analize i posebnu studiju.
Uspoređujući prikupljene podatke Norvežani su mogli ustanoviti činjenicu da se incidencija raka dojke mijenja tijekom vremena. Za vrijeme dok je hormonska terapija u menopauzi bila široko rasprostranjena, broj dijagnosticiranih slučajeva raka dojke porastao je, a onda naglo opao kad su žene prestale uzimati nadomjesne hormone.
Istraživači su zaključili da je 15-25% raka dojke nepotrebno dijagnosticirano, što znači da su na svakih 2500 mamografskih probira 6-10 bile nepotrebne dijagnoze.
Prema postojećoj praksi, kod tih žena napravljena je biopsija i tretman (kemoterapija i zračenje) za rak dojke koji inače nikad ne bi bio otkriven niti bi bio uzrokom ikakvih problema.
Autori norveške studije propituju i opravdanost osnovne tvrdnje da se pomoću mamografa pronađe više slučajeva raka u ranom stadiju kad su lakše izlječivi. Istina je da je nakon uvođenja mamografije u Norveškoj došlo do reduciranja broja otkrivenih slučajeva raka dojke u kasnom stadiju, ali i kod žena koje su bile podvrgnute mamografiji i kod onih koje nisu.
„Stoga naši nalazi upućuju na to da je smanjenju broja raka dojke u kasnoj fazi doprinijela povećana svijest, a ne mamografija”, tvrde autori. „Povećana svijest” znači da su i žene i liječnici bili pozorniji prema sumnjivim kvržicama.
Problem raka dojke sličan je dilemi s kojom se susreću ljudi kojima je pomoću PSA testa dijagnosticiran rak prostate. Među njima je velik broj onih kod kojih rak tako sporo raste da nikad ne bi bio pronađen bez testa, zbog čega je američki Ured za prevenciju predložio ukidanje rutinskih PSA probira.
Norveška studija ostavlja otvorenim pitanje što treba napraviti u vezi slučajeva predijagnosticiranja raka dojke.
U svakom slučaju ovo je upozorenje da treba zauzeti zajednički stav o ozbiljnosti nepotrebnih dijagnoza i s tim se suočiti. „Oni koji tumače nalaze mamografije morali bi biti oprezniji u proglašavanju nečeg abnormalnim”, zaključuju dr. Joanne Elmore sa sveučilišta Washington i dr. Suzanne Fletcher s Harvarda u popratnom uvodniku.
Izvor: NPR
