Zapravo je iznenađujuće što malo miješanja može uzrokovati. Seksualni odnosi između ljudi i neandertalaca oblikovali su mnoge značajke današnjeg čovjeka, poput izgleda i podložnosti bolesti. Ali, genetsko naslijeđe neandertalaca ističe koliko smo zapravo drugačiji od srodnih nam neandertalaca.
(Izvor: Focus.de)
Neandertalci su živjeli otprilike prije 200 000 do 30 000 godina. Naša vrsta, znana kao moderni čovjek, dospjela je u Euroaziju prije otprilike 65 000 godina i prema tome su ove dvije vrste imale dovoljno vremena za susret. 2010. godine genetičari su otkrili da su moderni ljudi i neandertalci zapravo bili bliski susjedi. Sekvencionirali su neandertalski genom i otkrili da nosi gene koji se također pojavljuju u genomima ljudi europskog i azijskog porijekla, te time dokazali da se naša vrsta sigurno miješala s neandertalcima.
Danas su znanstvenici proučavanjem neandertalskih gena kod ljudi koji danas žive, počeli shvaćati kako je to miješanje utjecalo na našu vrstu. U novom istraživanju u kojem se analizira 1000 ljudskih genoma Sriram Sankararaman i David Reich s Harvarda otkrili su da je neandertalska DNK najčešća u regijama genoma koji imaju najveću genetsku varijabilnost i čime su postali glavne mete za prirodnu selekciju. Iako neandertalska DNK čini samo 1,6-1,8% euroazijskog genoma, njezin je utjecaj znatno veći.
Joshua Akeg i Ben Vernot sa Sveučilišta Washington analizirali su neandertalsku DNK u još 665 ljudi (to istraživanje i istraživanje Harvarda otkrili su žarište neandertalskog nasljeđa u genima povezanim s keratinom – vlaknastim proteinom koji se nalazi u našoj koži, kosi i noktima.
Jedan od gena, BNC2, utječe na pigmentaciju kože. Prema tome, neandertalci su dijelom zaslužni za bljeđu kožu Euroazijaca. Svijetla koža predstavlja prednost na višoj nadmorskoj visini jer prikuplja više vitamina D iz sunčeve svjetlosti, pa je moguće da su neandertalci pomogli ljudima da se prilagode životu izvan Afrike.
Ako je tako, adaptacija je trajala tisućama godina prije nego se proširila na veću populaciju modernih ljudi. Treće istraživanje opisuje DNK analizu jedne osobe koja je živjela u Europi kamenog doba prije otprilike 7000 godina (otprilike 40 000 godina poslije ikakvog miješanja s neandertalcima). No, geni te osobe pokazuju da je koža te osobe bila tamna. Moguće je da je neandertalski keratin utjecao na kosu ranih Europljana (a ne kožu) tako da je očvrsnula vlas kose.
Ne nose svi neandertalske gene dobrobiti. Sankararaman i Reich otkrili su da naše neandertalsko naslijeđe uključuje nekoliko gena zbog kojih smo podložniji bolestima poput dijabetesa tipa 2, lupusa i Kronove bolesti.
Čini se da neki geni vode i do problema s plodnosti. Npr. Sankararaman je otkrio da je X kromosom gotovo lišen neandertalske DNK. Iz toga zaključujemo da je većina neandertalske DNK koja se namotavala na X kromosom uzrokovala smanjenu plodnost nosioca – uobičajena posljedica kad se povezane, ali različite vrste miješaju (poput mula ili mazgi – iako su magarci i konji povezane vrste, ipak nisu dovoljno srodni da bi njihovi potomci bili plodni). No, taj gen brzo je nestao iz ljudskog genetskog bazena. „Neandertalski alternativni oblici gena jednostavno su isprani”, kaže Sankararaman.
„Ovo definitivno dokazuje da su moderni ljudi i neandertalci pripadnici zaista drugačijih vrsta”, kaže Fred Spoor s Instituta za evolucijsku antropologiju Max Planck u Leipzigu u Njemačkoj, koji nije sudjelovao u nijednom od ova tri istraživanja.
Genetski dokazi to potkrepljuju. Neandertalska DNK nasumično je raspodijeljena kroz ljudski genom, a ne pravilno pomiješana s ljudskom DNK. To dokazuje da se je miješanje događalo jako rijetko. Sankararaman procjenjuje da se dogodilo samo 4 puta. „No, ta relativno rijetka miješanja očito predstavljaju važan događaj u povijesti neafričkih naroda”, zaključuje Reich.
Izvor: NewScientist
