Kada se dogodi katastrofa poput poplave u Slavoniji, svi bi tražili Pedra koji mora visjeti. No do najveće poplave u Hrvatskoj doveo je niz faktora. Činjenica je da zbog globalnog zatopljenja vremenske prilike postaju sve ekstremnije, a dosadašnja stogodišnja praksa obrane od poplava, čini se, bila je potpuno pogrešna.
Rijeka Sava zajedno s pritokama ima 1.800 kilometara nasipa. Za razliku od poplava gdje se prstom upire u Hrvatske vode, jer je rijeka naplavila područja na kojima nasipa nema, u Slavoniji je došlo do katastrofe zbog pucanja nasipa u Rajevom selu i na još nekoliko mjesta. Za sada nema novih pucanja, no opasnost je i dalje prisutna s obzirom na to da su nasipi natopljeni te će još danima morati podnositi rekordnu količinu vode.
‘Poplave su uvijek postojale i uvijek će ih biti, a zbog čega nastaju? Prvo, kada su hidrološki uvjeti premašeni u odnosu na ono na što je sustav zaštite od poplava projektiran. Ovo u Slavoniji primjer je toga; ovakav ciklonalni sustav neuobičajen je kod nas. Druga stvar je otkazivanje elemenata sustava zaštite od poplava. Tisuće kilometara nasipa nemoguće je jednako održavati. Uvijek može doći do prodora’, objašnjava prof. dr. sc. Neven Kuspilić s Građevinskog fakulteta u Zagrebu.Napominje da je Hrvatska prihvatila i ugradila u Zakon o vodama europsku direktivu za upravljanje poplavnim rizicima. Ona se odnosi na aplikaciju mjera koje nisu nužno izgradnja velikih nasipa. Treba se usredotočiti na netehničke mjere. Kuspilić smatra kako je organizacija i rad Hrvatskih voda zadovoljavajući, jer da nije tako, situacija bi bila i gora.
Začepljeni odvodni kanali koje se obično spominju kada dođe od velikih poplava, u ovom slučaju nemaju veze s razmjerom poplave. Tu je osnovni problem prodor vode iz Save, a starost nasipa definitivno ima utjecaj. ‘Imamo tisuće kilometara nasipa, pa kada pukne na jednom mjestu, radi velike štete po principu najslabije karike u lancu’, tumači Kuspilić.
Hrvatske vode zato prate stanje nasipa, zna se koje su točke slabije i onda se na tim mjestima rade nadvišenja. ‘Uz toliku dužinu starih nasipa u velikim ste problemima. Treba nastaviti s izgradnjom i održavanjem i možda pojačati akcije vezane za primjenu europske direktive’, zaključuje.
Dipl. ing. Goran Šafarek, suvoditelj projekta Rijeke Hrvatske, naglašava kako nitko pojedinačno nije kriv za katastrofalne poplave, već je kriv kompletan krivi pristup zaštite od poplava koji se intenzivno provodi u posljednjih stotinjak godina.
‘Cijeli je sustav došao do kolapsa, ljudska djelatnost dovela je do toga da trpimo sve veće štete od poplava, klimatske promjene dovode do ekstrema i za to se moramo pripremiti’, napominje. Znači, sve što je do danas rađeno, rađeno je pogrešno.
‘Deforestacija u planinama i brdima stvara bujice na planinama i voda, umjesto danima, sada putuje prema nizinama svega satima. Regulacija planinskih i brdskih potoka i rječica i tokova također ubrzava ovaj proces. Sustavna regulacija rijeka u nizinama, odnosno njihovo pretvaranje u ravne kanale, sječa obalne vegetacije, učvršćivanje obala dalje pogoršava problem. Prirodna poplavna područja odvajaju se od rijeka, isušuju ili urbaniziraju. Rijeka se ubrzava i postaje tempirana bomba, jer regulirano korita ne mogu primiti ogromne količine vode i samo je pitanje gdje će se razliti.
Iskapanje pijeska i šljunka također uvelike doprinosi uništavanju rijeka. Strategija brzog prolaska vodenog vala izuzetno je loša, jer se voda samo nakuplja i problem se prenosi nizvodnim susjedima, pogotovo inim u najnižim područjima’, pojašnjava. ‘Sava je nizinska rijeka i regulacijom je nestalo meandara, osim na dijelu kod Županje. ‘Ta voda nema kamo, to je ključ problema’, dodaje. Dakle, nasipi nisu nužno najbolje rješenje. Kada se već grade, kaže Šafarek, trebaju se graditi dalje od same rijeke kako bi se ona mogla kontrolirano izlijevati.
Ovako su, kaže, ljudi pod izlikom lažne sigurnosti naseljavani na područja na kojima nisu sigurni. ‘Jedino razumno rješenje obrane od poplava jest vraćanje rijeka u prirodno stanje, odnosno revitalizacija prirodnih poplavnih i močvarnih područja, sve to unutar kvalitetnih nasipa. Ključ je rješenja što više odvojiti nasipe od rijeka tako da rijeka ima prostora da plavi unutar njih, a ne da plavi gradove i sela. Jedino bi kroz naselja i industriju trebalo što brže provesti vodeni val i potom malo pomalo dopustiti da se voda izlijeva u prirodne retencije’, objašnjava.
Ovaj sustav obrane od poplava jednostavno je doživio kolaps i više ne funkcionira. Treba nam novi, moderni pristup. Europska unija ulaže u takve projekte. U Austriji je uloženo preko 50 milijuna eura u revitalizaciju rijeka. Primjer toga je i zahvat na Dravi u austrijskoj pokrajini Koruškoj. Evo jednog modernog primjera obrane od poplava uz pomoć metalnih barijera.
Izvor teksta: Tportal
