Biolozi sa Sveučilišta iz San Diega otkrili su virus koji bi mogao igrati važnu ulogu kod pretilosti i dijabetesa. Prema istraživanju, više od polovice svjetskog stanovništva domaćin je ovom novotkrivenom virusu nazvanom crAssphage. Virus cilja jednu od najčešćih vrsta želučanih bakterija koju se povezuje s pretilošću, dijabetesom te drugim želučanim bolestima. Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Communications.
Profesor bioinformatike Robert A. Edwards i njegovi suradnici koristili su rezultate prijašnjih istraživanja želučanih virusa kako bi tražili nove viruse. Pregledali su uzorke fekalija 12 pojedinaca te u svakom uzorku pronašli istu virusnu DNA koja ne odgovara niti jednom poznatom virusu. Nakon toga su potražili nađeni virus u bazi podataka Projekta ljudskog mikrobioma (Human Microbiome Project (HMP)) Nacionalnog Zdravstvenog Instituta te bazi podataka Nacionalnog Laboratorija Argonne i pronašli ga u velikim količinama u uzorcima stolice.
Kako bi dokazali da virusna DNA pronađena u bazama podataka postoji i u prirodi, virolog Sveučilišta iz San Diega John Mokili koristio je tehniku umnažanja DNA za pronalaženje virusa u prvim uzorcima baze podataka Nacionalnog Zdravstvenog Instituta. Tehnika je potvrdila postojanje novog virusa u polovici uzoraka. Edwards kaže kako nije neobično naći novi virus već ga naći u tolikom broju uzoraka.
Velika raširenost ukazuje i na starost virusa. Prema Edwardsu, virus bi mogao biti star koliko i ljudi, a pronašli su ga u svakoj populaciji u kojoj su tražili. Naziv virusa dolazi od računalnog programa kojim su ga otkrili (crAss (cross-assembly)). Neki od proteina u novom virusu slični su onima iz dobro poznatih virusa, što je omogućilo njegovim otkrivačima da ga smjeste u bakteriofage, viruse koji se razmnožavaju unutar bakterija, a novim bionformatičkim tehnikama (koje nisu precizirane u članku) predvidjeli su da će napadati koljeno Bacteroidetes.
Budućnost i primjena istraživanja
Idući korak u istraživanju bit će uloga virusa crAssphage u vezi navedenih bakterija i pretilosti koja je također neistražena. Još se ne zna kako se virus prenosi. Nije nađen u uzorcima stolice novorođenčadi, što znači da se vjerojatno ne prenosi s majke na dijete. Izolacija je zasada neuspješna, a znanstvenici se nadaju kako će nakon nje saznati više o njegovoj ulozi u pretilosti te želučanim bolestima kao što je dijabetes. U daljnjoj budućnosti Edwards vidi i mogućnost lijeka na bazi ovog virusa, i to za svakog posebno. Izolirao bi se virus te koristio za liječenje osobe iz koje je izoliran.
Ovo istraživanje je tek na svom početku, no rezultati bi mogli biti vrlo vrijedni i otkriti nova rješenja za raširene zdravstvene probleme.
Izvor: Eurekalert / Biologija