Prije nekoliko godina, 12-godišnji sin Michaela Kincha naglo se razbolio. Otac ga je odveo u obližnju bolnicu zbog visoke temperature. Dok su pokušavali dijagnosticirati bolest, liječnici su djetetu dali najprije jednu, a kasnije drugu vrstu antibiotika.
Nedugo zatim, liječnici su ustanovili da je djetetu puklo slijepo crijevo te da je došlo do trovanja krvi. „Stvari su se odvijale jako brzo – do trovanja krvi došlo je prije nego što je osjetio simptome puknuća slijepog crijeva“, kaže Kinch. Njegov sin prebačen je u medicinski centar gdje je „stavljen“ na još četiri vrste antibiotika.
Kad su došli prvi nalazi, pokazalo se da su bakterije reagirale na samo dva od šest antibiotika koje je pio. Antibiotici koji su djelovali bila su ona prva dva koja je dobio u prvoj bolnici. „Da smo odmah otišli u drugu bolnicu, vjerojatno mi sin ne bi preživio.“ Kinch objašnjava kako njegov sin nije često pio antibiotike, nego je stvar u tome što su bakterije oko nas otporne na većinu antibiotika.
Tri tjedna kasnije, Michael je bio pozvan da se priključi neprofitnoj organizaciji Institute for Life Sciences Collaboration koja se bavi razvojem novih lijekova. Dok su članovi razmišljali što će biti fokus njihova istraživanja, Kinch je svoj glas dao antibioticima.
Kao direktor Centra za molekularna otkrića na Sveučilištu Yale, Kinch je imao pristup opsežnoj bazi podataka o otkriću i razvoju različitih lijekova u farmaceutskoj industriji.
Pregledavanjem tih dokumenata, Kinch je shvatio da je smanjivanje učinkovitosti antibiotika veliki problem koji bi promijenio svaki segment medicinske prakse.
U članku objavljenom u časopisu Drug Discovery Today, Kinch je sažeo financijska ograničenja koja su rezultirala trenutnom krizom u opskrbi antibioticima. Broj dostupnih antibiotika je od 2000. godine pao sa 113 na 96.
Broj antibiotika koji se uklanja s liste onih dostupnih dvostruko je veći od novih antibiotika koji se uvode u liječenje. Antibiotici se povlače iz upotrebe jer više ne djeluju, jer su toksični ili jer ih se zamjenjuje novim verzijama istog lijeka. Farmaceutske kompanije više nisu zainteresirane za istraživanje i razvoj novih antibiotika.
Pfizer je razvio 40 od 155 vrsta antibiotika koji se koriste u SAD-u, no oni više nisu u upotrebi. Eli Lilly, AstraZeneca i Bristol-Myers Squibb također su napustile ovaj „biznis“ kojim sada dominiraju male tvrtke poput Cubist Pharmaceuticals koja je osnovana 1992. godine s ciljem razvijanja lijekova za otporne bakterijske infekcije.
Njegova računica, smatra Kinch, preuveličava broj dostupnih antibiotika. Naime, brojni novi antibiotici nisu širokog spektra djelovanja nego su namijenjeni, primjerice, liječenju akni ili antraksa.
Jedan od razloga zašto se farmaceutske tvrtke povlače iz razvoja i proizvodnje lijekova jest i to što ih zakon ograničava vremenom. Patent tvrtki daje 20 godina zaštite na novi lijek, no klinička ispitivanja potrebna da se lijek odobri traju otprilike 11 godina. To znači da tvrtka ima 9 godina da povrati novac utrošen na ispitivanja.
Ako je riječ o antibiotiku, stvar se dodatno komplicira – zbog porasta otpornosti bakterija na antibiotike, liječnici u pričuvi imaju nove. Ovaj se slučaj dogodio s vancomycinom koji se dugo koristio u slučaju krajnje nužde. „Kada lijek držite u pričuvi, trošite vrijeme ograničeno zakonom koje je trebalo poslužiti za pokrivanje troškova razvoja i proizvodnje lijeka“, objašnjava Kinch.
Ako se dogodi situacija poput ove u kojoj lijek doslovno stoji neiskorišten, kako će tvrtka koja ga je proizvela zaraditi ili barem pokriti troškove proizvodnje? Rješenje nije podići cijenu lijeka na 50.000 kuna. Tvrtke smatraju da ne postoji izlaz iz ove situacije ako se zadrži dosadašnji model proizvodnje novih lijekova.
U SAD-u je za ovakve probleme nadležan National Institute of Health (NIN), no njegov budžet koji je udvostručen 2009. godine, od onda konstantno pada i sada je 30% niži od tog iznosa.
Zbog birokracije i komplikacija, zajednica liječnika okupila sa s ciljem rješavanja ovog problema. Grupa čiji je suosnivač Kinch nedavno je organizirala panel raspravu o novim vrstama partnerstva i modela financiranja na području otpornosti bakterija na lijekove.
Jedna od ideja je prekidanje veze između troškova razvoja novog lijeka i cijene lijeka. Neki su liječnici predložili da se veliki iznosi od, primjerice, jedne milijarde dolara ponude za razvoj lijeka kojeg bi onda prodavale druge tvrtke po znatno nižim cijenama.
The Infectious Diseases Society of America (ISDA) pokrenula je inicijativu „10 x 20“ kojoj je cilj stvoriti globalnu zajednicu za razvoj i proizvodnju lijekova koja će do 2020. godine razviti 10 novih, sigurnih i učinkovitih antibiotika.
Velika Britanija ponudila je nagradu Longitude Prize 2014. od 10 milijuna funti za testove koji bi liječnicima omogućili brzo identificiranje bakterija kako bi mogli razviti učinkovite antibiotike.
Nakon što je stigao na Sveučilište u Washingtonu, Kinch razmišlja o ulozi tog Sveučilišta. Iako igra važnu ulogu u istraživanjima, ovo Sveučilište ima sve manje ideja u bitki između laboratorija i tržišta.
Na Sveučilištu u Washingtonu provode se istraživanja na ljudskom mikrobiomu i trilijunima organizama koji žive u nama i koji su ključni za nas jer probavljaju hranu i bore se protiv infekcija. Zašto je ovo važno? Nekad su se antibiotici tražili u tlu. Vancomycin je, primjerice, pronađen u uzorku tla s Bornea. No u budućnosti, novi antibiotici će se tražiti u onome što proizvodi ljudski mikrobiom.
Antibiotici nisu jedina vrsta lijekova koju ne čeka svijetla budućnost – Kinch navodi da je sličan slučaj i s lijekovima za AIDS koji ukazuju na širi problem koji se tiče pronalaska i razvoja novih lijekova, dijelom jer to vrijedi za svaki dio suvremene medicinske prakse – od operacija do liječenja raka i svega između toga.
Izvor: ScienceDaily
