Potraga za svemirskim tijelima s uvjetima pogodnima za život postala je još zanimljivija zahvaljujući otkriću toplog oceana na šestom po veličini Saturnovom mjesecu Enceladusu.
Astrofizičari uključeni u rad s NASA-inom letjelicom Cassini objavili su kako se na južnom polu Enceladusa nalazi topli ocean – jedini takav otkriven izvan Zemlje. Otkriće ovog oceana ide u korak s prošlogodišnjim otkrićem 15-ak kilometara dubokog oceana na ovom mjesecu za kojeg se vjeruje da sadrži kemijske spojeve koji se povezuju sa životom.
„Posjedujemo čvrste dokaze da u ovom oceanu postoji snažna hidrotermalna aktivnost koja je možda slična onoj koju držimo odgovornom za nastanak života na Zemlji“, rekao je astronom Jonathan Lunine. „Ovo je jedno u nizu otkrića koje nam govori gdje bismo trebali tražiti znakove života.“
Do podataka o oceanu, poput temperature, saliniteta i pH vrijednosti, znanstvenici su došli proučavanjem prašine u Saturnovu vanjskom prstenu.
„Dugo znamo da materijal od kojeg se sastoji Saturnov vanjski prsten potječe s Enceladusa, no nismo mogli otkriti kako je došlo do njegovog transfera. Ipak, 2005. godine otkriće ledenih gejzira koji sežu do 200-injak kilometara u visinu, dalo je odgovor na tu nepoznanicu“, rekao je astrofizičar Sean Hsu.
Čestice prašine u Saturnovu vanjskom prstenu sastoje se od silicijeva dioksida i zapravo su “kosturi” slane vode iz gejzira koja je isparila.
Te čestice potječu iz oceana na Enceladusu, a to je jasno iz njihova izgleda i veličine koji odaju uvjete u kojima su nastale. Ako je ocean na Enceladusu vrlo slan (primjerice 4%, što je nešto više nego oceani na Zemlji), čestice silicijeva dioksida bile bi zbijene u veće grumene nego oni koji su pronađeni.
Te čestice otkrile su sljedeće karakteristike oceana – salinitet oceana manji je od 4%, pH vrijednost je između 8.5 i 10.5 (za razliku od oceana na Zemlji čija je vrijednost između 8.0 i 8.3), a temperatura kod izvora gdje su čestice i nastale iznosi najmanje 93°C. Znanstvenicima nije poznat niti jedan drugi proces kojim bi čestice silicijeva dioksida mogle biti stvorene osim hidrotermalne aktivnosti.
S umjereno toplim vodama koje sadrže dušik, ugljikov dioksid i druge kemijske spojeve potrebne za uvjete na život sličnima onima na Zemlji, Enceladus bi mogao nalikovati na hidrotermalno područje ispod Atlantskog oceana – okoliš u kojem je, prema mišljenju znanstvenika, počeo život na Zemlji.
Ovakav stav mnogo je drugačiji od onog kakav je postojao prije 15 godina kada se smatralo da je Enceladus samo dosadna nakupina stijena.
Iako zaista izgleda da bi život mogao biti moguć na Enceladusu, znanstvenici još uvijek nisu sigurni postoje li oblici života na njemu. U tu svrhu trebalo bi razjasniti koliko dugo postoji hidrotermalna aktivnost na dnu oceana. Za razliku od Zemlje koju pokreće vruća jezgra, toplina Enceladusa rezultat je gravitacijske frikcije (trenja) koja nastaje od povlačenja Saturna i njegovih drugih mjeseca.
Lunine smatra da bismo vrlo skoro mogli saznati postoji li život u oceanu na Enceladusu. Sva naša saznanja o Enceladusu i drugim Saturnovim mjesecima dolaze s letjelice Cassini koja je izgrađena krajem 80-ih i početkom 90-ih godina. Iako ima već zastarjelu opremu, podaci koje nam je Cassini omogućila promijenili su način na koji razmišljamo o mogućnosti života u svemiru.
Lunini trenutno radi na prijedlogu da se unaprijedi misija Cassini slanjem modernije letjelice koja bi istražila biološke tragove života. „Sa suvremenije opremljenom letjelicom, mogli bismo istražiti potencijalne oblike života u smrznutim česticama i privesti kraju ove pretpostavke o mogućnosti života na Enceladusu“, zaključio je Lunine.
Izvor: Popular Mechanics
