Većinu vremena koje su proveli živeći na području Europe, njeni stanovnici imali su prilično tamnu kožu, navodi se u jednoj genetskoj studiji. Geni za svijetlu put pojavili su se tek kasnije te započeli dominaciju kontinentom iskoristivši prednost velikog geografskog područja.
(Izvor: Wikimedia)
Iako je u osnovi prirodne selekcije da se povoljna mutacija proširi, to nije uvijek brz proces. Većina novih genetskih varijacija ima samo ograničenu prednost, a njihov napredak u zajednici može biti spor. Upravo to ove genetske varijacije čini posebno zanimljivima jer takav uspjeh pokazuje da je prednost koju su imale morala biti iznimno velika.
Projekt 1000 genoma u potrazi za takvim primjerima uspoređivao je genome modernih pojedinaca iz određenih regija u Europi na temelju 83 uzorka preuzeta iz sedam starih europskih kultura. Dr. Iain Mathieson sa Sveučilišta Harvard identificirao je pet značajki čije širenje europskim stanovništvom ukazuje na snažnu selekciju, dok su prethodne studije identificirale samo jednu od njih – sposobnost probavljanja laktoze u odrasloj dobi. Danas većina ljudi europskog podrijetla ima razvijenu toleranciju na laktozu do te mjere da su mliječni proizvodi postali ne samo glavni izvor prehrane, već i odrednica europske kulture. Ipak, prije 8000 godina Europljani nisu imali tu sposobnost. Mathieson je ustanovio da se sposobnost probavljanja laktoze kod odraslih osoba pojavila nakon razvoja poljoprivrede. Dva vala seljaka naselila su Europu prije 7800 i 4800 godina, a samo 500 godina kasnije taj gen za toleranciju laktoze postao je široko rasprostranjen.
Stoga ne čudi da su prvi moderni ljudi koji su napustili Afriku bili crni. Štoviše, Mathieson je otkrio da su prije više od 30 000 godina kasni lovci-sakupljači na prostoru današnje Španjolske, Luksemburga i Mađarske imali tamnopute verzije dvaju gena duboko povezanih s bojom kože. Najstarije svijetle verzije SLC24A5 i SLC45A2 gena Mathieson je pronašao u mjestu Motala u južnoj Švedskoj prije 7700 godina. Gen povezan s plavim očima i plavom kosom pronađen je u tijelima pokojnika. Svijetli SLC24A5 gen proširili su preko južne i istočne Europe poljoprivrednici koji su došli s istoka, a gen SLC45A2 postao je uobičajen prije oko 5800 godina.
Mathieson i kolege izrazili su čuđenje jer nisu naišli na selekciju imuniteta na zarazne bolesti sa širenjem poljoprivrede, ali su identificirali uzorke visine, ustanovivši primjerice da su prvi poljoprivrednici na Pirenejskom poluotoku bili prilično niski, dok su se geni povezani s visinom pojavili prije oko 5000 godina.
Izvor: IFLScience
