Niz taktilnih senzora na krilima šišmiša možda bi mogao pomoći tim malim jedačima kukaca da postanu okretni majstori noćnog neba. Prema rezultatima studije objavljene u časopisu Cell Reports, ti iznimno osjetljivi receptori na krilima šalju taktilne informacije do mozga.
Šišmiši su jedini sisavci sposobni letjeti brzinom i do 32 kilometra na sat i stvarati zračne akrobacije kojima niti zrakoplovi ne mogu konkurirati. Hvatajući kukce i manevrirajući između triodimenzionalnih prepreka, dok lete, šišmiši moraju brzo integrirati sve vrste senzornih informacija. Sluh i vid šišmiša već su istraženi u nekoliko prethodnih studija, ali dodir je dugo vremena bio jednostavno zaboravljen – bez obzira što oni također koriste svoja krila kako bi se penjali po zidovima spilje, nosili hranu i ljuljali svoju mladunčad. Znanstvenici su nedavno otkrili da je koža na krilu šišmiša prekrivena mikroskopskim dlačicama koje stimulira protok zraka, te da upravo te dlačice pomažu šišmišima kontrolirati brzinu i praviti one brze zavoje tijekom leta.
Kako bi istražili način na koji šišmiši koriste ove vrste taktilnih povratnih informacija u svrhu poboljšanja kontrole leta, tim na čelu sa Cynthiom Moss sa Sveučilišta Johns Hopkins i Ellen Lumpkin sa Sveučilišta Columbia, odlučio je ispitati receptore osjetljive na dodir kod velikih smeđih šišmiša (Eptesicus fuscus). Nanošenjem boje na krila i ostatak kože, uspjeli su detektirati rasprostranjenost senzora. Njihova pozicioniranja pokazuju da različiti dijelovi krila šalju različite vrste osjetilnih povratnih informacija do mozga: stanice između prstiju odgovaraju na istezanje kože i promjene smjera vjetra, dok su stanice grupirane na sitnim dlačicama u podnožju krila specijalizirane za otkrivanje promjena u protoku zraka i turbulencija.
Nadalje, kada je tim znanstvenika ispuhivao zrak izravno na te sitne dlačice kako bi ih uzburkao, neuroni u primarnom somatosenzornom korteksu šišmiša odgovarali su rijetko, ali praskovitim intenzitetom. Neuroni su slično reagirali kada su im i znanstvenici lagano dotaknuli krila – protok zraka i taktilne stimulacije aktiviraju iste živčane puteve.
Iznenađujuće, tim je također otkrio da su neuroni na koži krila spojeni i na više i niže dijelove leđne moždine. Potonji obično nadražuju trup šišmiša, a ne njegov prednji dio. „To nam daje uvid u način na koji evolucijski procesi ugrađuju nove dijelove tijela u živčani sustav”, objasnila je Kara Marshall sa Sveučilišta Columbia. Ovo istraživanje pruža dokaze da osjećaj dodira igra ključnu ulogu u evoluciji leta u sisavaca.
