Kad je HMS Beagle pristao na južnoj obali Tierre del Fuego, Charles Darwin je zabilježio sposobnost lokalnih stanovnika da se nose s hladnoćom: „Žena, s nedavno rođenim djetetom na prsima, neki je dan došla do plovila i ostala stajati tamo iz čiste znatiželje, dok je susnježica padala i prekrivala njenu golu kožu, i golu kožu djeteta na prsima.”
Zašto postoji takva razlika reakcija na hladnoću?
Percepcija hladnoće počinje kad živčani završeci kože šalju impulse mozgu o temperaturi kože. Ti impulsi ne pokazuju samo temperaturu kože, već i visinu promjene temperature kože.
Prema tome, mnogo nam je hladnije kad uskočimo u hladnu vodu, kad temperatura kože drastično pada, nego kad polako ulazimo u vodu, kad nam je temperatura kože niska ali konstantna.
Navala živčanih impulsa padajuće temperature kože daje nam rano upozorenje događaja koji bi mogli izazvati padanje temperature unutarnjih organa. Ako se ne osvrnemo na upozorenje, temperatura unutarnjih organa mogla bi drastično pasti i uzrokovati smrtonosnu hipotermiju ili pothlađenost.
Kod zdravih ljudi psihološki sustavi sprečavaju da dođe do hipotermije. Impulsi kože dolaze do hipotalamusa, područja mozga koje je odgovorno za kontrolu unutrašnjosti tijela, koja pak generira upute u živčanom sustavu da spriječi pad tjelesne temperature.
Živčani impulsi poslani u mišiće proizvode dodatnu metaboličku toplinu kroz drhtanje. Krvne žile koje bi inače prenosile toplu krv iz unutarnjih organa ka koži, gdje bi krv gubila toplinu, drhtanjem se stišću i zadržavaju većinu krvi, a i topline u unutarnjim organima.
Impulsi stižu u moždanu koru, gdje se odvija većina razmišljanja, te ona generira informaciju o tome koliko nam je hladno. Ta informacija kombinira se s impulsom limbičkog sustava, koji je odgovoran za naše emocionalno stanje, kako bi odredili koliko točno hladnoće osjećamo i kako se pri tom osjećamo. Ti osjećaji motiviraju nas za promjenu ponašanja, kao što je fetusni položaj ili oblačenje više odjeće ili žaljenje.
Osjećaj hladnoće nije isti kao i sama hladnoća. Skakanje u hladno jezero možda jest hladno, ali može povisiti temperaturu tijela zbog naglog suženja krvnih žila, zbog čega topla krv ostaje u unutrašnjosti, a ništa se topline ne troši preko kože. Na taj način temperatura tijela može ostati povišenom i do jednog sata nakon skoka.
Mnogima od nas je hladno na početku gripe, kad se temperatura tijela počinje povećavati. Tijekom gripe, živčani krugovi koji kontroliraju tjelesnu toplinu premještaju se na višu razinu, pa tijelo odgovara kao da je hladno dok se temperatura ne stabilizira oko tog područja povišene temperature.
No, dok gripa ukazuje na problem, je li sve u redu kad nam je hladno, a da zapravo nije hladno?
Neki od nas imaju lošu sreću i pate od Raynaudovog fenomena, stanja u kojem je krvni tok previše spor da bi mogao prste na rukama i nogama mogao održavati toplim. Osjećaj hladnoće u trudnoći, kad se fetus ponaša kao mala peć, mogao bi ukazati na nedostatak aktivnosti hormona tiroida, što zahtijeva hormonsku terapiju.
No, neki potpuno zdravi ljudi mogu jače osjećati hladnoću od drugih u istom okruženju. Ženama je često hladnije nego muškarcima, vjerojatno zbog smanjenje temperature kože, posljedica više potkožnih masti i estrogena.
Neki od nas nasljeđuju veću osjetljivost na hladnoću. Istraživanje provedeno na blizancima pokazuje da su hladne ruke i noge naslijedne, što implicira genetsku bazu za pretjeranu percepciju temperature. Nekima od nas jednostavno je hladno iz razloga kako nam ljudi izgledaju, fenomen „zaraze hladnoćom”. U jednom istraživanju, zdravim volonterima je bilo hladnije kad im se prikazao video na kojem glumci glume da im je hladno, nego kad su glumili da im je toplo. Temperatura ruku volontera pala je uslijed sužavanja krvnih žila, čak i kad nisu bili u hladnom okruženju.
Većina nas koji smo zdravi ali nam je stalno hladno, međutim, možemo kriviti sami sebe. Za razliku od Darwinovim Fuegijanaca, mi smo se navikli na nam je ugodno toplo. U razvijenom svijetu rijetko smo izloženi hladnoći, uz pomoć tople odjeće i obuće te grijanja.
Dopuštanje ovog konformizma i nenavikavanje našeg metabolizma na hladnoću moglo bi doprinijeti pretilosti. Vjerojatno bi svima bilo bolje kad bi nam više vremena bilo hladno.
