Harvardski astrofizičari spekuliraju da bi mogle postojati „oaze” života diljem galaksije, odakle je došao život u našem vlastitom Sunčevom sustavu, a moguće i u drugim.
Je li život započeo na međuzvjezdanim oazama – zelene mrlje? (Image credits: NASA/JPL/R. Hurt.)
Teorija panspermija je kontroverzna teorija. Postoji u mnogim oblicima, no temelji se na ovome – život je započeo negdje izvan Sunčevog sustava i proširen je diljem galaksije, moguće pomoću mikroba, asteroida ili čak umjetno uz pomoć inteligentnih bića. Pošteno je reći da je izazvala mnogo podijeljenih mišljenja tijekom godina.
No, jedan tim dosjetio se proučiti ne kako bi teorija panspermija mogla funkcionirati, nego možemo li je dokazati ili ne. Isprva je istraživanje djelovalo fantastično, ali je ušlo u raspravljanje o mnogim zanimljivim idejama. To istraživanje objavljeno je u časopisu The Astrophysical Journal Letters.
Harvardski astrofizičari, pod vodstvom astrofizičara Henryja Lina iz Centra za astrofiziku Harvard-Smithsonian, spekuliraju da bi mogle – s naglasom na mogle – postojati „oaze” života diljem galaksije, odakle je došao život u našem vlastitom Sunčevom sustavu, a moguće i u drugim. Kako bi dokazali ovu pretpostavku, kažu da moraju vratiti unatrag kretanje svih zvijezda u galaksiji. Kad bi mogli pronaći druge planete na kojima postoji život i kad bismo vidjeli da svi dolaze iz istog mjesta, mogli bi sugerirati da je teorija panspermija moguća.
„Svrha istraživanja nije potvrditi ili razviti teoriju panspermija. Svrha istraživanja je da, budući da ne znamo kako se teorija panspermija odvila, niti je li se odvila, otkrijemo postoji li mogućnost mjerenja u budućim desetljećima koje će nam omogućiti eksperimentalnu provjeru teorije. Odgovor, u različitim scenarijima, je da”, kaže Lin.
Lin kaže da ako pogledamo dio neba i otkrijemo da vrvi životom, a da na drugom dijelu život ne postoji, to bi sugeriralo da se život raširio selektivno, a ne slučajno. To bi bio pravi dokaz teorije panspermija. Ako je istina obratna, to bi značilo da je teorija panspermija gotovo nemoguća.
„Pravo je pitanje je li život nešto poput genetske bolesti, nije važno gdje se nalazi. Ili je epidemija, koja se širi od mjesta do mjesta”, upitao se Lin.
Kako bi teorija panspermija mogla biti potvrđena, Lin kaže da mora biti vrlo brz. Ako se život zaista proširio iz oaza diljem galaksija, morao bi putovati brže od 10 kilometara na sekundu kako bi ga mogli „uhvatiti” jer bi kretanje zvijezda tada bilo sporije. „Ako život putuje mnogo sporije, otprilike 0,01 kilometar na sekundu, tada je kretanje zvijezda mnogo brže i širenje života teško će se otkriti”, kaže Lin.
Naravno, sve ovo ovisi o ogromnom problemu – zapravo prvo treba pronaći život negdje drugdje. U ovom trenutku imamo samo jedan primjer, naš planet Zemlju, odakle sve naše teorije potječu. No, Lin je samouvjeren. „Vjerujem da ćemo pronaći nešto zanimljivo”, kaže. Napomenuo je i da će budući teleskopi, poput svemirskog teleskopa James Webb koji je u najavi, pomoći pri dokazivanju ili pobijanju teorije panspermija promatranjem drugih zvijezda i planeta.
Mrzili ju ili voljeli, teorija panspemija i dalje živi. Zasad.
