NR Kina želi kroz svoj zahuktali svemirski program utjecati na zbivanja na planeti Zemlji, tako što će dobavljati energiju s Mjeseca.
Foto: Kineska Akademija znanosti/Vox
U čitavoj povijesti svemirskih istraživanja tek su se tri nacije spustile na Mjesec. Prvi je to tijekom žestoke utrke u svemiru učinio SSSR (odnosno Rusija, kao nasljednica SSSR-a u istraživanju svemira), a zatim Sjedinjene Američke Države. 2013. godine ovom izabranom klubu pridružila se i Kina.
Upravo su Kinezi najagilniji nastaviti istraživanje Mjeseca i imaju velike planove. Do sada su poslali dvije sonde (Čang’e 1 i Čang’e 2) u lunarnu orbitu te u misiji Čang’e 3 na površinu spustili rover imena Jutu. Sljedeći korak uslijedit će 2017. godine, kad planiraju lansirati Čang’e 5, koji će prikupiti uzorke lunarnog tla i vratiti ga na Zemlju.
Obzirom da su tek treći koji su ondje stigli i da su njihovi dosadašnji podvizi tek repriza uspjeha Rusije i SAD-a, žele učiniti nešto po čemu će ih pamtiti: poslat će sondu na tamnu stranu Mjeseca.
Mjesec uvijek ima istu stranu okrenutu Zemlji, jer je njegova brzina rotacije oko vlastite osi jednaka brzini rotacije oko Zemlje. Iz tog razloga niti jedna ranija misija nije slijetala na nama nevidljivu, “tamnu” stranu Mjeseca: za komunikaciju s takvom sondom bilo bi potrebno postaviti još jedan satelit u lunarnu orbitu, što su planeri misija iz razdoblja svemirske utrke smatrali prevelikim rizikom i rasipanjem resursa.
Kina pak želi upravo to: sletjeti na tamnu stranu Mjeseca. Plan će sprovesti u djelo 2020. godine, kad će lansirati Čang’e 4 (ovaj je originalno bio izgrađen kao zamjenski aparat za Čang’e 3 ukoliko ovaj ne dospije do Mjeseca te je tek kasnije prenamijenjen za novu misiju, stoga zbrka s imenom).
Osim pothvata koji će ući u povijesne knjige i služiti za podizanje nacionalnog ponosa, postoji još jedan cilj, koji se može mjeriti u novčanim jedinicama: misija će poslužiti za procjenu isplativosti rudarenja helija-3 na Mjesecu.
Helij-3 izotop je helija i predstavlja vrlo potentan i (u usporedbi s aktualnim gorivima) čist izvor energije. Na Zemlji je rijedak, no na Mjesecu ga ima u obilnim količinama. Uz dovoljna ulaganja (procjene kažu najmanje 15 milijardi američkih dolara), na Mjesecu bi se mogla izgraditi baza za ekstrakciju helija-3, a na Zemlji odgovarajući reaktori koji bi helij-3 pretvarali u električnu energiju. Ukoliko bi Kina uspjela ovaj plan sprovesti u djelo, u energetskom smislu postala bi centar svijeta, a ravnoteža moći na planetu okrenula bi se naglavce.
A što rade ostale svemirske nacije? Što se tiče Sjedinjenih Američkih Država, njihovi interesi usmjereni su drugdje (prije svega na Mars) i podložni su promjenama, zavisno od prevladavajuće struje u Kongresu.
Rusija pak za ozbiljne lunarne operacije nema novca: najveći dio njihova svemirskog proračuna odlazi na rad i održavanje Međunarodne svemirske postaje. Sve iznad niske Zemljine orbite za Rusiju je znanstvena fantastika.
Izvor: Popular Science
